Danas neće biti puno poljubaca i zagrljaja koji su oduvijek pratili čestitke ženama u povodu Međunarodnog dana žena jer je pandemija puno toga promijenila u ponašanju ljudi. Poljupci i bliski kontakti postali su, nažalost, glavni način prenošenja virusa.

Toga su osobito svjesne medicinske sestre i ostale njegovateljice bolesnih, koje su već godinu dana na prvoj liniji borbe protiv pandemije kakva se ne pamti u stotinu godina. One su kralježnica svakog zdravstvenog sustava jer čine barem 60 posto medicinskog osoblja u bolnicama, ambulantama ili domovima za starije. Međutim, njihov se neizmjeran doprinos borbi protiv korone nedovoljno spominje i cijeni.

Medicinske sestre obavljaju jedan od najtežih poslova. Tijekom prošle godine od bolesti COVID-19 umrle su najmanje 2.262 medicinske sestre u svijetu, a gotovo svaka treća bila je zaražena, prema istraživanju Međunarodnog vijeća njegovateljica. One su svakodnevno u kontaktu s oboljelima, još više nego liječnici, pa su i najizloženije bolesti. Prema anketi Vijeća, od 70 do 90 posto njegovateljica – kako u kojoj državi – kaže da su iscrpljene ili potpuno istrošene od rada. Više od 80 posto sestara izložene su neprekidnom stresu, a manji dio njih pati od depresije koja ih odvodi na bolovanje ili u sporazumni otkaz.

Takve teške posljedice na život medicinskih sestara nisu iznenađujuće jer po cijele dane – nerijetko prekovremeno i u dvjema smjenama – žive s nevoljama svojih pacijenata. Gledaju njihove osobne drame i borbu za život dok se nalaze na umjetnim plućima, suosjećaju s pacijenatima dok tuguju zbog nemogućnosti kontakata s članovima obitelji, a često su i svjedoci radosti bolesnika kada se počnu oporavljati i kada prvi put zakorače s hodalicom.

Ukratko, nije riječ samo o golemim fizičkim naporima medicinskih sestara, već i o psihičkim. Muke njihovih pacijenata prate ih danonoćno, čak i kada liježu na počinak. Oko 60 posto njih žali se na poremećaje sna.

Žele više odmora i vremena za svoje obitelji i bližnje, a s druge strane strahuju da će im prenijeti virus. Svakodnevno slušaju i pojedince koji omalovažavaju njihove napore tvrdeći da je bolest COVID-19 izmišljena.

Pandemija će u svijetu prouzročiti »masovnu traumu« koja će biti veća od one poslije Drugoga svjetskog rata, procijenio je prošlog tjedna direktor Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Ghebreyesus. Posljedice kolektivne traume, kaže, trajat će godinama jer je pandemija izravno ili neizravno pogodila gotovo svakog stanovnika Zemlje. Toj kolektivnoj traumi najviše su izložene upravo medicinske sestre. Kao što mnoštvo branitelja u Domovinskom ratu ima posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), moguće je da će i mnoge od njegovateljica nakon jenjavanja pandemije imati dugogodišnje mentalne posljedice, boje se stručnjaci.

Mnoge vlade, pa i u Hrvatskoj, odlučile su za nekoliko postotaka povećati plaće liječnika i medicinskih sestara zbog njihovih napora u pandemiji. Ali to nije dovoljno. Kada je britanska vlada prošlog tjedna najavila veće plaće medicinskim sestrama za jedan posto (!), one su se osjetile uvrijeđenima i počele pripremati štrajk. Vlade će morati ozbiljno razmisliti o daleko većoj materijalnoj, socijalnoj i psihološkoj potpori zdravstvenom osoblju, osobito ako žele osigurati dovoljno medicinskih sestara. Njih je posvuda bilo premalo i prije pandemije.

Gotovo sve žene imaju na današnji dan opravdane razloge zbog kojih se osjećaju prikraćenima u odnosu na muškarce. Medicinske sestre imaju za to dodatne razloge. Nekoć, dok je bjesnio Domovinski rat, voditelji s javne televizije svakodnevno su upućivali poseban pozdrav svim hrvatskim braniteljima, znajući da je najteže upravo onima na prvoj liniji fronte. Na današnji dan primjereno je posebno pozdraviti sve medicinske sestre, ma gdje bile, te im zahvaliti na nadljudskim naporima za bolesne, nemoćne i za zajedničko dobro.