Svaki građanin koji to želi može Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa poslati anonimnu prijavu protiv bilo kojeg javnog dužnosnika. Povjerenstvo tada kreće u provjeru, što je često veoma dug i spor proces, te je efikasnost tog tijela upitna. No, u posljednje vrijeme stalno se događa i da Povjerenstvo redom odbija slučajeve koji su vezani uz hrvatske ministre.

Izuzetak je Tomislav Ćorić, za kojeg je nedavno utvrđeno da je povrijedio načelo postupanja, te glasao za svog vjenčanog kuma u upravi HEP-a. Utvrđeno je da je zbog propusta deklariranja kumske povezanosti i izuzimanja od glasovanja na sjednici Vlade u prosincu 2017. došlo do povrede članka pet, odnosno savjesnosti i nepristranosti. No, za to nije propisana sankcija. Dakle, ništa.

Novinari vrijedno prate rad Povjerenstva, no sve je manje vijesti s njihovih sjednica, pa je tako jučer Povjerenstvo odbilo i sumnje na teret ministara Vilija Beroša i Darka Horvata. Naime, sestra ministra zdravstva radi za poduzetnika Petra Pripuza, kojem se zajedno sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem sudi u slučaju Agram i zbog toga je netko prijavio Beroša.

Povjerenstvo je konstatiralo da nema temelja za pokretanje postupka protiv njezina brata jer niti jedna od tih tvrtki nije poslovala s Ministarstvom zdravstva od kada je Beroš tamo ministar ili ranije pomoćnik. Ministar prostornoga uređenja Horvat, pak, prijavljen je jer je u fazi kad je bio ministar gospodarstva pogrešno govorio o naručitelju jednog broda u Brodosplitu, ali s obzirom na to da Horvat i vlasnik Brodosplita ionako nisu povezani, i to je odbačeno.

Tako ispada da se Povjerenstvo prisiljeno baviti potpuno banalnim, a često i potpuno neopravdanim prijavama, dok istovremeno s druge strane trpi određene političke pritiske s ciljem smanjivanja ovlasti, pa se postavlja pitanje ima li to tijelo više ikakav smisao postojanja.

Ranije, Povjerenstvo je donosilo odluke koje su, realno, rušile vlade ili predsjednike, no politika je u nekom trenutku čak prestala dostavljati tražene dokumente, a Povjerenstvo je po svojim zakonskim ovlastima pritom potpuno nemoćno sankcionirati takve postupke, te je praktički s vremenom postalo kastrirano, i gotovo suvišno.

Negdje prije zadnjih izbora, tadašnji predsjednik SDP-a Davor Bernardić je zabilježio značajnu osobnu pobjedu nad Povjerenstvom: Upravni sud u Zagrebu je presudio u njegovu korist u žalbi protiv odluke Povjerenstva zbog stipendije od 263 tisuće kuna koju je, u vrijeme dok je bio saborski zastupnik i predsjednik zagrebačkog SDP-a, primio od privatne škole Cotrugli.

Bilo je još sličnih slučajeva pred sudovima – gotovo identično obrazloženje koristi se u presudama upravnih sudova koje su išle u korist Milana Bandića, Andreja Plenkovića te u argumentaciji Tomislava Karamarka koji zbog afere »konzultantica« još vodi pravne bitke. Od Karamarka do danas, a posebno izbijanjem afere Helsinki kad je premijer Plenković Povjerenstvu odbio dostaviti dokumentaciju o putu u Finsku, političari pokušavaju sudski srušiti prijave pred Povjerenstvom.

Svi oni smatraju da se samo na osnovu kršenja načela ne mogu donositi odluke Povjerenstva, a takve učestale presude nižih sudova u korist političara mogle bi biti signal da će i više instance na kraju suziti ovlasti Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa.

Tako ovo Povjerenstvo, umjesto da diše za vratom svakom političaru i javnom djelatniku, postaje i samo žrtvom sudskih presuda. Prije nego Povjerenstvo stigne donijeti pravorijek, sudovi već sude u korist moćnih pojedinaca, i takvom je praksom ovo tijelo dovedeno u gotovo bezizlaznu situaciju.

Ovlasti su de facto sve manje, a tijelo je zakrcano tisućama anonimki koje kadrovski skromna institucija ne uspijeva obrađivati tempom koji bi davao nadu da se bahatim političarima može stati na kraj.

Čemu uopće odlučivati o izjavama ministra gospodarstva o nekoj temi, ako on to već šest mjeseci uopće nije, nego sad vodi drugi resor, a jednako je tako mogao i prestati biti ministar, jer su u međuvremenu provedeni novi izbori i sastavljena nova Vlada?

Položaj Povjerenstva doveden je do apsurda, pa je dojam da su se i njegovi članovi i vodeći ljudi počeli ponašati na isti način – neambiciozno, i u nadi da će njihov mandat što prije završiti.