Izborne programe nitko ne čita, a glasa se uglavnom na osnovu dojma, pa je sučeljavanje koje je prije nekoliko dana održano na RTL-u mnogo važnije od analize bilo čijeg programa
Sudjelovanje na izborima nije samo građansko pravo, nego i odgovornost, a bez obzira na demokratsku slobodu izbora, kad odlaze na birališta, građani moraju znati i da njihov glas ima veliku specifičnu težinu, toliku da mogu spriječiti dolazak na vlast stranaka opasnih namjera, ili onih koji u kampanji izravno i svjesno lažu, ili onih koje bi ukidale dosadašnja stečena prava žena, itd.
I dok se trenutno vode rasprave hoće li ovi izbori uopće biti regularni jer je DIP praktički iz izbornog procesa isključio sve ljude koji će na dan izbora imati temperaturu (mada možda imaju upalu mjehura ili prostate, a ne COVID-19), činjenica je da neke stvari prolaze ispod radara, mada čine samu bit ove kampanje, a itekako su važne.
Primjerice, tako bi glas za Miroslava Škoru bio i glas za prijedlog da ministarstvo kulture ponovno preuzme radikalni Zlatko Hasanbegović, a policiju, odnosno MUP, Hrvoje Zekanović koji se uglavnom proslavio vrlo neozbiljnim saborskim nastupima, često vulgarnim i prostim, no to ga ne sprečava da kao profesor geografije i član Vijeća za laike HBK-a želi preuzeti ni manje ni više nego upravljanje policijom.
Za ministricu poljoprivrede, ili »čak gospodarstva«, kako kažu u Domovinskom pokretu, Škoro bi postavio svoju sestru Vesnu Vučemilović, što je odličan zalog borbe protiv nepotizma na najvišoj državnoj razini. Simpatični, često vrlo duhoviti Škoro tako zapravo želi na mala vrata kroz postizbornu trgovinu preuzeti najvažnije sektore – kulturu, obrazovanje, unutarnje poslove i gospodarstvo.
U modernim demokracijama kultura i obrazovanje su vrhunsko ideološko pitanje 21. stoljeća, a zabavljač Škoro baš te resore želi sebi, mada je dobro poznato kakve su njegove ideološke postavke o silovanim ženama, pravima žena i slično.
S druge strane, možda prolazi ispod radara da je HDZ najavio smanjivanje broja ministarstava, sa sadašnjih 20 na maksimalno 12 do 15, pri čemu je potpuno jasno da bi se branitelji spajali s obranom, i na taj način prestali biti političkim faktorom u državi. Na to se dosad nije puno medija zakačilo, ali radi se o vrlo indikativnoj ideji vrha te stranke, s obzirom na biračku bazu HDZ-a.
Također, na sučeljavanju s Davorom Bernardićem, Andrej Plenković bio je gorljivi pobornik Istanbulske konvencije, optuživši šefa SDP-a što njegova stranka nije već ranije ratificirala taj dokument. A upravo će Istanbulska konvencija, čiju će reviziju i povlačenje tražiti Škoro, biti glavnim predmetom postizbornog pregovaranja HDZ-a i Domovinskog pokreta. Znači li to da se umjereni Plenković odriče saveza s Domovinskim pokretom?
No, da ne zaboravimo kandidate s krajnje ljevice: Katarina Peović iz Radničke fronte, na primjer, zastupa ideju oduzimanja, odnosno nacionaliziranja imovine veće od 700.000 kuna (pri čemu je imovina i sam novac). Jasno da je ideja o ukidanju ili oduzimanju privatnog vlasništva apsolutno neprovediva, no ta je ideja jedna od glavnih koje promovira Radnička fronta na ovim izborima, uz ostale, vrlo ispravne poglede na niz društvenih tema.
O idejama Ivana Pernara, koji se vratio u okrilje Živog zida i nastupa baš u riječko-istarskoj izbornoj jedinici, a koje se baziraju na ideji protivljenja cjepivu, čak i sad u eri koronavirusa koji je poharao čovječanstvo, gotovo da ne treba ni trošiti riječi.
I na kraju, Restart koalicija: u njihovom izbornom programu u segmentu pod nazivom »Gospodarska transformacija za novi početak« navodi se pet mjera za suočavanje s posljedicama krize, a prva od njih doslovce glasi: »Produljit ćemo mjeru za očuvanje radnih mjesta«. Upitnik. Čiju mjeru? Vladinu mjeru. Čija je to vlada? HDZ-ova.
Lijepo je od opozicije da podrži dobar potez konkurencije, a da se pritom ne šale, dokazuje nastavak toga seta mjera, u kojem crvenim slovima jasno piše kako će SDP-ov savez »hitno donijeti novi rebalans proračuna koji će osigurati provedbu mjera do kraja 2020.« – istih tih mjera koje već postoje i koje je uveo HDZ.
Naravno, sve ovdje navedeno potpuno je nevažno. Izborne programe nitko ne čita, a glasa se uglavnom na osnovu dojma, pa je sučeljavanje koje je prije nekoliko dana održano na RTL-u mnogo važnije od analize bilo čijeg programa.
No, ipak: budimo odgovorni 5. srpnja. Poslije nema mjesta za kajanje.
UVODNIK
Poslije glasanja nema kajanja
Tihana Tomičić
02. srpanj 2020 17:21
Izborne programe nitko ne čita, a glasa se uglavnom na osnovu dojma, pa je sučeljavanje koje je prije nekoliko dana održano na RTL-u mnogo važnije od analize bilo čijeg programa
Sudjelovanje na izborima nije samo građansko pravo, nego i odgovornost, a bez obzira na demokratsku slobodu izbora, kad odlaze na birališta, građani moraju znati i da njihov glas ima veliku specifičnu težinu, toliku da mogu spriječiti dolazak na vlast stranaka opasnih namjera, ili onih koji u kampanji izravno i svjesno lažu, ili onih koje bi ukidale dosadašnja stečena prava žena, itd.
I dok se trenutno vode rasprave hoće li ovi izbori uopće biti regularni jer je DIP praktički iz izbornog procesa isključio sve ljude koji će na dan izbora imati temperaturu (mada možda imaju upalu mjehura ili prostate, a ne COVID-19), činjenica je da neke stvari prolaze ispod radara, mada čine samu bit ove kampanje, a itekako su važne.
Primjerice, tako bi glas za Miroslava Škoru bio i glas za prijedlog da ministarstvo kulture ponovno preuzme radikalni Zlatko Hasanbegović, a policiju, odnosno MUP, Hrvoje Zekanović koji se uglavnom proslavio vrlo neozbiljnim saborskim nastupima, često vulgarnim i prostim, no to ga ne sprečava da kao profesor geografije i član Vijeća za laike HBK-a želi preuzeti ni manje ni više nego upravljanje policijom.
Za ministricu poljoprivrede, ili »čak gospodarstva«, kako kažu u Domovinskom pokretu, Škoro bi postavio svoju sestru Vesnu Vučemilović, što je odličan zalog borbe protiv nepotizma na najvišoj državnoj razini. Simpatični, često vrlo duhoviti Škoro tako zapravo želi na mala vrata kroz postizbornu trgovinu preuzeti najvažnije sektore – kulturu, obrazovanje, unutarnje poslove i gospodarstvo.
U modernim demokracijama kultura i obrazovanje su vrhunsko ideološko pitanje 21. stoljeća, a zabavljač Škoro baš te resore želi sebi, mada je dobro poznato kakve su njegove ideološke postavke o silovanim ženama, pravima žena i slično.
S druge strane, možda prolazi ispod radara da je HDZ najavio smanjivanje broja ministarstava, sa sadašnjih 20 na maksimalno 12 do 15, pri čemu je potpuno jasno da bi se branitelji spajali s obranom, i na taj način prestali biti političkim faktorom u državi. Na to se dosad nije puno medija zakačilo, ali radi se o vrlo indikativnoj ideji vrha te stranke, s obzirom na biračku bazu HDZ-a.
Također, na sučeljavanju s Davorom Bernardićem, Andrej Plenković bio je gorljivi pobornik Istanbulske konvencije, optuživši šefa SDP-a što njegova stranka nije već ranije ratificirala taj dokument. A upravo će Istanbulska konvencija, čiju će reviziju i povlačenje tražiti Škoro, biti glavnim predmetom postizbornog pregovaranja HDZ-a i Domovinskog pokreta. Znači li to da se umjereni Plenković odriče saveza s Domovinskim pokretom?
No, da ne zaboravimo kandidate s krajnje ljevice: Katarina Peović iz Radničke fronte, na primjer, zastupa ideju oduzimanja, odnosno nacionaliziranja imovine veće od 700.000 kuna (pri čemu je imovina i sam novac). Jasno da je ideja o ukidanju ili oduzimanju privatnog vlasništva apsolutno neprovediva, no ta je ideja jedna od glavnih koje promovira Radnička fronta na ovim izborima, uz ostale, vrlo ispravne poglede na niz društvenih tema.
O idejama Ivana Pernara, koji se vratio u okrilje Živog zida i nastupa baš u riječko-istarskoj izbornoj jedinici, a koje se baziraju na ideji protivljenja cjepivu, čak i sad u eri koronavirusa koji je poharao čovječanstvo, gotovo da ne treba ni trošiti riječi.
I na kraju, Restart koalicija: u njihovom izbornom programu u segmentu pod nazivom »Gospodarska transformacija za novi početak« navodi se pet mjera za suočavanje s posljedicama krize, a prva od njih doslovce glasi: »Produljit ćemo mjeru za očuvanje radnih mjesta«. Upitnik. Čiju mjeru? Vladinu mjeru. Čija je to vlada? HDZ-ova.
Lijepo je od opozicije da podrži dobar potez konkurencije, a da se pritom ne šale, dokazuje nastavak toga seta mjera, u kojem crvenim slovima jasno piše kako će SDP-ov savez »hitno donijeti novi rebalans proračuna koji će osigurati provedbu mjera do kraja 2020.« – istih tih mjera koje već postoje i koje je uveo HDZ.
Naravno, sve ovdje navedeno potpuno je nevažno. Izborne programe nitko ne čita, a glasa se uglavnom na osnovu dojma, pa je sučeljavanje koje je prije nekoliko dana održano na RTL-u mnogo važnije od analize bilo čijeg programa.
No, ipak: budimo odgovorni 5. srpnja. Poslije nema mjesta za kajanje.