Ovih dana lokalnim političarima nije lako. Treba skupiti potpise za kandidaturu, a na Korzu žive duše nema. Kad nema kafića, nema ni muvinga. Stranke su obično predavale potpise za kandidature nakon prvog tjedna, ponekad i čak nakon prvog dana.

U Zagrebu, gdje lockdowna nema, dobar je dio kandidata to već odradio, Davor Filipović, Miroslav Škoro, Vesna Škare Ožbolt… U Rijeci međutim borba za kandidature još uvijek traje.

No također ostaje i otvoreno pitanje: je li sve to dovoljno dobar razlog da se iz političkih razloga mjere popuste? Lokalni je stožer odlučio od ponedjeljka 26. travnja prekinuti djelomičan lockdown – otvorit će se terase, muzeji, a najavljeno je da će se i djeca u školama vrlo brzo vratiti u A model, dakle nastavu uživo.

Lockdown je uveden odlukom od 9. travnja i trajao je dva tjedna, a to je značilo zabranu održavanja svih javnih događanja i okupljanja, obustavu rada trgovina koje prodaju odjeću i obuću, dok se u drugim trgovinama radno vrijeme ograničilo pa su radile od 6 do 19 sati.

Od ponedjeljka je opet skoro sve po starom, i lockdown se praktički prekida. No odluka 9. travnja donesena je u situaciji kad je u PGŽ-u bilo 428 novooboljelih u jednom danu – sad se lockdown obustavlja kad je novozaraženih u 24 sata 239.

To svakako jest niži broj nego prije dva tjedna, ali i dalje u PGŽ-u brojimo barem nekoliko umrlih dnevno. PGŽ više nije prva i najgora od svih županija, gori su brojevi u Zagrebu, Splitu, Zagrebačkoj županiji, barem prema apsolutnim brojkama. No ipak se postavlja pitanje je li popuštanje lockdowna bilo sada već potrebno ili je riječ o predizbornoj i političkoj odluci?!

Zanimljivo je pritom da su iz županijskog stožera jučer sve argumentirali tvrdnjom da je trend zaraženih ipak silazan, a istovremeno je i možda glavni oponent župana Zlatka Komadine, njegov dojučerašnji suradnik i podžupan Marko Boras Mandić, na društvenim mrežama pozvao na isto to – otvaranje terasa i popuštanje mjera.

Iako su se, bar deklarativno, njih dvojica udaljila baš na tome što je Boras Mandić sve vrijeme tražio stože mjere u PGŽ-u, na kraju je njihov stav srodan. I jedan i drugi danas sugeriraju da mali pad negativnog trenda daje opravdanje za popuštanje mjera. A lokalni su izbori za tri tjedna. Kako ne pomisliti da se i jedan i drugi onda samo žele svidjeti biračima?

U tom se kontekstu otvara i pitanje ugostiteljskog ceha, koji je na neki način i sam postao politički faktor u ovoj koronakrizi. Neki od predstavnika ugostitelja snažno kritiziraju Vladu, nazivaju je »okupatorskom«, a drugi vode rat sa samim premijerom, primjerice vlasnik »Three Monkeysa« u Rijeci.

A istovremeno nacionalni stožer baš primorsko-goranskom stožeru, gdje je na vlasti oporbeni SDP, dopušta da samostalno određuje mjere – daju im šansu da se, politički gledano, sami zakopaju u probleme ako javnost ne prihvati blagonaklono njihov pogled na »hendlanje« trećeg vala. Izručeni su sami sebi.

Istovremeno, imamo fenomen Istarske županije, gdje se i jučer bilježi svega 11 novozaraženih, a i primjere europskih zemalja koje dodatno postrožavaju mjere.

Njemačka uvodi tzv. »sigurnosnu kočnicu«, nema druženja između različitih kućanstava, policijski je sat na snazi od 22 do 5 ujutro, na zraku se smije kretati samo jedna sama osoba, a trgovine će posluživati samo korisnike koji imaju negativan PCR test. Teretane, bazeni, kazališta, kina – ništa od toga nije otvoreno, a kafići uopće nisu tema.

Za to se vrijeme kod nas terase otvaraju. Logično je pitanje je li se ipak moglo pričekati barem još tjedan dana? Iduće subote je 1. maj, a svi znamo da je to dan tradicionalnog druženja ljudi, posebno baš u PGŽ-u gdje ljevičarska i antifašistička tradicija nalaže proslavu Dana rada.

Kao i za Uskrs, za očekivati je da se ljudi nalaze i druže, pa je doista opravdano pitanje čemu žurba u PGŽ-u. Ako znamo da je ova županija bila na neslavnom dnu ljestvice EU-a po omjeru broja zaraženih, upitno je zašto se baš toliko trebalo žuriti.

Ako su razlozi samo populistički ili politički, bit će to na koncu loša odluka za same sudionike ovih lokalnih izbora, koji možda sada rade u korist vlastite štete.