Povratak dvojice hrvatskih pomoraca s broda »MSC Francesca« iz iranskog zarobljeništva završio je sretno, ali cijeli slučaj ponovo je otvorio pitanje koliko je danas pomorska profesija postala izložena geopolitičkim krizama nad kojima sami pomorci nemaju nikakvu kontrolu. Ono što se desetljećima smatralo teškim, ali relativno predvidivim poslom, posljednjih se mjeseci sve više pretvara u zanimanje koje uključuje ozbiljan sigurnosni rizik.

Od početka proljeća nekoliko desetaka pomoraca iz Hrvatske i regije našlo se u kriznim situacijama povezanim s napetostima na Bliskom istoku i sigurnosnom nestabilnošću u Hormuškom tjesnacu i toj široj regiji. Dio njih bio je zadržan na brodovima koji su privremeno zaplijenjeni ili blokirani, dok su drugi prolazili rutama na kojima su brodovi bili meta prijetnji, napada dronovima ili političkih pritisaka. Posljednjih mjeseci međunarodne pomorske organizacije i sindikati kontinuirano upozoravaju da broj incidenata raste, dok se posade sve češće nalaze između interesa država, brodarskih kompanija i globalne trgovine.

Slučaj »MSC Francesce« posebno je osjetljiv jer pokazuje koliko brzo komercijalna ruta može postati međunarodni sigurnosni problem. Sama činjenica da su dvojica pomoraca tjednima bili zatočeni daleko od kuće i bez jasnog ishoda dovoljno govori o razini nesigurnosti kojoj su ljudi ove profesije danas izloženi.

Posebno zabrinjava činjenica da se takvi slučajevi više ne doživljavaju kao izolirani incidenti, a upravo su sami pomorci često oni koji preuzimaju najveći teret rizika. Komentar glavnog tajnika Sindikata pomoraca Hrvatske Nevena Melvana, koji je upozorio na ponašanje brodara, otvara i pitanje odgovornosti poslodavaca u ovoj profesiji. Sindikati već dulje vrijeme upozoravaju da se sigurnosne procjene nerijetko podređuju ekonomskim interesima. Posade formalno imaju pravo odbiti ukrcaj na posebno opasne rute, no u praksi je situacija daleko složenija jer mnogi pomorci ovise o svakom ugovoru i teško mogu riskirati gubitak posla. Međunarodno pomorstvo nalazi se danas stoga u razdoblju ozbiljne nestabilnosti – prema podacima međunarodnih sigurnosnih agencija, posljednjih mjeseci zabilježen je povećan broj brodova koji su bili privremeno zadržani, napadnuti ili prisiljeni mijenjati rute zbog sigurnosnih prijetnji. Osim Hormuškog tjesnaca, posebno kritično područje ostaje Crveno more, gdje su trgovački brodovi već mjesecima izloženi riziku napada. Za same pomorce posljedice nisu samo fizička opasnost, nego i psihološki pritisak. Dugotrajni boravci na moru, izoliranost od obitelji i mogućnost da se usred redovnog putovanja nađu u geopolitičkom sukobu, stvaraju sve veći stres među posadama. Istodobno, globalna trgovina i dalje ovisi upravo o njima. Više od 80 posto svjetske robe prevozi se morem, a bez pomoraca međunarodni opskrbni lanci praktički ne bi mogli funkcionirati. Paradoks je da su ljudi koji održavaju svjetsku trgovinu često gotovo nevidljivi sve dok ne završe u kriznoj situaciji poput one u Iranu.

Sretan povratak dvojice hrvatskih pomoraca zato je dobra nedjeljna vijest, ali i upozorenje, jer kruh sa sedam kora dobiva novo značenje – pomorci ostaju među najizloženijim radnicima globaliziranog svijeta, između interesa država, profita kompanija i geopolitičkih obračuna na koje nemaju nikakav utjecaj.

Drugi aspekt ove sretne nedjeljne priče je činjenica da je posao obavila »tiha diplomacija« – detalji se ne znaju, i neće se objavljivati, ali očito je da su imali zaštitu države i jamstva hrvatskih vlasti. Van dosega javnosti često se rješavaju ovakve istinske ljudske priče, a spominje se ukupno oko 20.000 pomoraca u zoni poremećaja na Bliskom istoku, od čega je čak oko 180 hrvatskih pomoraca koji se u različitim rotacijama nalaze u širem području Zaljeva. To ne znači da su zatočeni, nego ukrcani na brodovima koji tamo plove ili čekaju, ali svakako doživljaju ovakve slične sudbine. Taj podatak nije služben, upravo zato jer posao vodi diplomacija, ali oni su zasad, kad je Hrvatska u pitanju, najveće »žrtve« ovog rata, i po mnogo čemu pokusni kunići za režime Amerike, Izraela i Irana.