Ono što je politički Rijeku obilježavalo desetljećima su vladavina SDP-ovih koalicija i politička stabilnost. Sve do 2017. godine, kada je SDP-ova koalicija prvi put izgubila većinu u Gradskom vijeću. Treći izborni ciklus zaredom izabrana izvršna vlast nema većinu u Gradskom vijeću. Vojko Obersnel i Marko Filipović uspješno su premostili prepreku konstituiranja.

Iva Rinčić za sada nije. Iako je pobijedila Marka Filipovića uvjerljivo na gradonačelničkim izborima, a njezina koalicijska lista bila je relativan izborni pobjednik osvojivši 11 mandata od zakonom predviđenih 31. Tada se činilo da će nova gradonačelnica s lakoćom ispregovarati izbor predsjednika Gradskog vijeća i uspješno obaviti posao konstituiranja jer je imala veliki koalicijski potencijal. Ali do konstituiranja nije došlo zato što se Iva Rinčić i njezini pregovarači postavljaju ultimativno. U redovima Ive Rinčić nije bilo panike jer su bili uvjereni da će se potencijalni partneri na onome što ona zove projektnom podrškom slomiti zbog straha od novih izbora. Ispalo je da to tako neće biti. I da dobar dio gradskih vijećnika i te kako ima kičmu. Iva Rinčić i njezin kandidat za predsjednika Gradskog vijeća Robert Kurelić odmah su dobili podršku dvoje vijećnika Mosta i dvoje vijećnika s Nezavisne liste Marka Filipovića. Došlo se do 15 vijećnika i nedostajala je samo jedna ruka. Rinčić i ekipa samouvjereno su najavili konstituirajuću sjednicu, očekujući da će se 16. ruka već nekako pojaviti u zraku. Ali nije. To je bio prvi signal da pregovori nisu odrađeni kako treba.

Iz toga se nije naučilo ništa pa je bez jasne računice sazvana i druga konstituirajuća sjednica s istim prijedlogom za predsjednika, Robertom Kurelićem. Opet se nitko nije slomio, a rezultat je bio identičan. Za gradonačelnicu Rinčić i suradnike svi su krivi za takav epilog, osim njih samih. Jer je ona uvjerila i sebe i suradnike da samo ona surađuje s građanima. Ostali valjda ne surađuju i nitko ne zna na koji način su ušli u Gradsko vijeće. Ona je uvjerila sebe da se ne boji novih izbora, očekujući da će svi ostali umrijeti od straha ako se spomenu ponovljeni izbori. Iako je najavljivala suradnju, novu politiku promjena, ona je napravila dvije greške. Prva je što je sebe i svoje suradnike precijenila, a ostale političke aktere podcijenila, vjerojatno zbog uvjerenosti u mesijansku ulogu jer je ona lučonoša promjena. U međuvremenu je i politički evoluirala pa se u njezinim porukama i te kako može iščitati političko ponašanje Marka Filipovića. Najavljivala je nakon prve neuspješne konstituirajuće sjednice mogućnost da će dati i ona ostavku u slučaju novih izbora. Prije svega zbog dosljednosti jer je u kriznim situacijama to isto tražila kao oporbena vijećnica od Filipovića. A onda je nakon drugog neuspješnog pokušaja konstituiranja shvatila da zakonski ona ne mora dati ostavku i odlučila je konzumirati to pravo. S argumentima identičnim onima koje je iznosio Filipović. S tim da Filipović nije imao problem s konstituiranjem.

Teško je reći hoće li se u sljedećih 30 dana Gradsko vijeće konstituirati ili će građani Rijeke morati na nove izbore. Ali na ovim izborima se pokazalo da je teško bilo što predvidjeti i da teorijske postavke znaju pasti u vodu. Jedna od teorijskih postavki je da bi u slučaju novih izbora lista Ive Rinčić povećala broj vijećnika i tako razriješila kriznu situaciju. No, iskustva iz prethodna dva izborna ciklusa sugeriraju da je najvjerojatniji ishod fragmentirano Gradsko vijeće i da je teško vjerovati da će itko od izbornih aktera dobiti apsolutnu većinu u lokalnom parlamentu. Pitanje je zbog čega Iva Rinčić, koja je imala slogan Alternativa i uvjerena je u ispravnost svojih politika, ne prelomi i podrži nekog od kandidata iz oporbe, bio on iz HDZ-a ili iz neke druge stranke.

Odgovor leži u tome što je nju podržala koalicija stranaka, redom Akcija mladih, Fokus, Unija Kvarnera, HSU. Njihova pojedinačna težina je oko izbornog praga, ali spletom povoljnih okolnosti, prije svega spletom samoubojstva SDP-a, dobili su relativnu većinu. I mogućnost ultimativnog postavljanja koje ne šteti njima, već šteti Ivi Rinčić. Marko Filipović bivši je gradonačelnik, izbačen iz SDP-a, izborni gubitnik, zamrznuo je mandat u Gradskom vijeću, izabrao šest plaća koje mu po zakonu pripadaju i negdje vjerojatno umire od smijeha. Jer mu politička suparnica i stranke koje iza nje stoje i čiji je rejting puno manji od stranaka pred koje se stavlja ultimatum ne znaju riješiti problem koji je on riješio odmah na početku mandata.