Krenulo je od slučaja Šegon, od problematičnih kredita u HBOR-u, od činjenice da se Slavko Linić nije dovoljno brzo i dovoljno energično ogradio od svog pomoćnika, čime je naljutio premijera Zorana Milanovića koji želi čiste ruke i čiste račune. Zapravo, Linić je imao prevlike ovlasti i prevelike moći, i to je jedna od stvari koja mu je politički zamjerena u vrhu Vlade. Bio je prejak i previše drčan, premijer je uzeo instrumente moći u ruke i smjestio ministra financija gdje je mislio da treba – u povijest.

   Sada je Linić saborski zastupnik, a Milanović predsjednik stranke koja je izgubila već druge europske izbore, i koju HDZ šije sa 12 posto razlike. Jedan i drugi su u lošoj situaciji – jedan je smijenjen, drugi je pred mogućnošću smjene. Obojica su – razjareni bikovi, jake osobnosti, jaki karakteri, ali čini se da je u ovom trenutku Slavko Linić ipak malo više razjaren od premijera.

   Najavio je, kako je i obećao, da će nakon euroizbora progovoriti – o čemu, ne zna se, vjerojatno će iznijeti podatke ili papire koji će kompromitirati premijera ili njegovu državnu upravu. Igra bi, ako Linić održi obećanje i krene u napad, a na sjednici županijskog odbora SDP-a u ponedjeljak je imao tipičan linićevski nastup sa šakom o stolu i mnogo buke, mogla biti gruba.

   U trenutku kad su se u Banskim dvorima rastali, odnosno za vrijeme slučaja Šegon, jedan i drugi poslužili su se teškim riječima. Toliko teškim, da je pristojnim novinarima o tome nelagodno pisati. Zaprijetili su jedan drugome, i sada kako se čini Linić ne odustaje. Prema svemu što se čuje, baratat će se najtežim oružjem i najtežim optužbama. Riječi poput »kriminalac«, »mafija« i slične mogle bi letjeti eterom, a hoće li se na sceni pojaviti i Uskok ili DORH, samo nebo zna. Svi su već u niskom startu i čeka se hoće li Slavko Linić, razjareni Slavko Linić, do kraja podivljati i do kraja raskrinkati sustav čiji je i sam bio dio – barem nominalno, kao dio Vlade.

   Ili je možda potpuno suprotno – s obzirom da Milanović za sebe čvrsto vjeruje da jedini potpuno čist, hoće li Linić ostati sam, na brisanom prostoru, kao i Don Quijote koji se sam bori protiv vjetrenjača, sustava, snažnog i ljutitog premijera, možda i kriminaliziran te kao takav ostavljen, i od riječke baze i od javnosti koja uostalom odavno plete priče o razmjerima njegove mitske hobotnice koju je navodno gradio godinama.

   Odgovore na ta pitanja zapravo nitko ne zna – u SDP-u su se zaledili, zaustavili dah, šute, osluškuju i čekaju Linićev pucanj.

   Naravno, the winner takes it all – masa će se svrstati uz pobjednika, a ako Linić ne odustane, krvi bi moglo biti do koljena. Ako se doista ode do kraja, mogla bi isplivati sva SDP-ovska prljavština, s obje strane, koje vjerojatno doista uvijek ima gdje ima i vlasti.

   Na sjednici županijskog odbora razjareni Linić jasno je pokazao koliko je odlučan da spasi svoj obraz, koji je 25 godina davao svojoj stranci, većina mu je pljeskala, milanovićevci su šutjeli jer znaju da će na nekim drugim sjednicama, bliže Ibleru, i pljesak biti upućen nekima drugima. Pet do dvanaest je. Za SDP. Karamarko mora samo čekati