Eppur si muove, moglo bi se reći nakon što je iz Vlade najavljeno da će Gorski kotar biti ipak »pod posebnim mjerama« nakon što Zakon o brdsko-planinskim područjima bude ukinut. Volju je pokazalo i Ministarstvo regionalnog razvoja i Ministarstvo poljoprivrede i Hrvatske šume, pa svi općine i gradovi, pa Županija, pa Zelena stranka, pa na kraju i Laburisti i HDZ, te PGS kao predlagač županijske Deklaracije o opstojnosti Gorskoga kotara…

   Svi redom su se oglasili, izglasali deklaraciju i to bi bila više nego dobra poruka o novom hrvatskom jedinstvu da u pozadini cijele priče i svih problema nije činjenica da su i oni koji traže izmjene zakona, i oni koji traže nove mjere, pa i oni koji kritiziraju stranku – iz stranke, SDP-a. U prvom redu, oni će se morati dogovoriti što s tim, a očito je da je župan Zlatko Komadina ipak pritisnuo svoje dečke u Vladi. Kako je poznato, Gorani pritom, međutim, traže ne samo ono što im Branko Grčić nudi, moleći za pomoć Ministarstvo financija koje raspolaže novcem za potporu lokalnim proračunima – da se dio sredstava usmjeri goranskim općinama koje imaju visoke troškove zbog vremenskih neprilika, već godinama traže i puno konkretnije, a što je važnije i konstantne nove prihode, odnosno pravo na rentu za korištenje glavnih resursa, dakle šuma, voda, kao i infrastrukturnih koridora koji svi prolaze upravo kroz Gorski kotar od Jadrana ka unutrašnjosti. To su glavni zahtjevi Gorana, ne jednokratna pomoć za saniranje posljedica ledene katastrofe. Uz to, ono što Gorani traže i što im sigurno treba su i poticaji za gospodarstvo i poduzetništvo. Jedino ako privrednici koji rade u Gorskom kotaru dobiju izravne zakonske beneficije, u vidu smanjenih poreza odnosno nižih poreznih stopa, nižih državnih parafiskalnih nameta, subvencija za određene vrste djelatnosti, sačuvat će se radna mjesta i, kako sami kažu, svjetla se neće ugasiti.

   Naravno da je EU pritom ograničavajući faktor zbog svojih strogih kontrola potpora, odnosno njihove zabrane, ali od Vlade se očekuje upravo to – da na neki način, koji se neće kositi s pravilima EU, doskoči tog situaciji i ipak osmisli neke nove mehanizme potpore gospodarstvu – ili barem nekim specifičnim djelatnostima. Na kraju krajeva, da izlobira u samoj EK barem privremene mjere potpora za ovu regiju koja je, kao za vraga, sada još ugrožena i posljedicama ledene »Hirošime« kako neki nazivaju aktualni goranski užas.

   U međuvremenu, EU je naravno i velika prilika, kao što iz Grčićevog ministarstva i poručuju. »Jedan oblik pomoći Gorskom kotaru jest korištenje sredstava iz europskih fondova, čime bismo željeli usporiti iseljavanje iz tog područja. Na korištenje fondova imaju pravo tvrtke i lokalna samouprava, koja bi u sklopu planiranja razvoja trebale više poticati stvaranje projekata za korištenje tog novca. U tome će im pomoći Ministarstvo regionalnog razvoja koje će sredstva, raspoloživa u fondovima EU, usmjeravati prema Gorskom kotaru«, kažu u Ministarstvu regionalnog razvoja, što je dokaz dobre političke volje ka ovoj regiji. No, u pravu su i oni, poput saborskih zastupnica Romane Jerković i Nade Turina-Đurić, koje su na sjednici Županijske skupštine poručile da Gorski kotar šansu treba tražiti ipak u strukturnim fondovima EU, ne samo u jednokratnoj pomoći za nepogodu koja se sada očekuje, »ali za to treba imati obučene, spretne i vizionarske ljude«. U prijevodu, goranski načelnici i sami se moraju pod hitno pripremiti, pisati projekte, ne gasiti svjetlo – barem ne u svojim uredima, i upregnuti sve svoje kapacitete u EU projekte. Jer, ako si barem dijelom ne pomognu sami, ni Vlada im neće moći pomoći – iz jednostavnog razloga što svi EU projekti moraju doći iz samih općina i gradova.