Petar Lovrić, predsjednik Udruge malih i srednjih poduzetnika pri HUP-u istaknuo je na skupu na kojem su poslodavci ukazali zašto je važno mijenjati ZOR i fleksibilizirati tržište rada, važnost stvaranja optimističnijeg ozračja u društvu kako bi se okrenuli negativni trendovi.

I to prilično plastično: »Mi smo stvorili državu na pozitivnoj priči. Nismo imali ništa, a oni tenkove i avione. Ohrabrivali smo ljude. U bivšoj Jugoslaviji bio sam obrtnik. U proljeće ’89. činilo se da je najbolje da se svi ubijemo s godišnjom inflacijom od tisuću posto. Ali Ante Marković je u tri minute okrenuo cijeli narod. Sutra su hodali svi kao napušeni. Bit je ekonomije u tome kakve poruke šaljete«, rekao je Lovrić. 

   Zaključak? Ako je Jugoslavija imala Antu Markovića, što onda danas treba Hrvatskoj? Neki hrvatski Jordan Belfort, »Vuk s Wall Streeta« po čijoj je knjizi snimljen film, koji je na burzi »maznuo« 110 milijuna dolara, a danas radi kao – motivacijski govornik, i nastavlja zarađivati novac.

A ako su nakon Markovića svi bili kao napušeni, onda bi valjda i svima u Hrvatskoj sada, u duhu novog vremena i Belfortovoga nauka, trebao govornik koji će ih držati – kao na kokainu?! Tada će sve rasti. 

  Ustvari, Hrvatskoj uopće nije bitan stvarni rast BDP-a i broja zaposlenih. Treba joj samo – motivacijski govornik, koji će im objasniti kako je život lijep a radnici sretni.

Tako misle hrvatski poslodavci, komentirajući prijedloge Zakona o radu i Zakona o reprezentativnosti, u kojima su prijedlozi poput uvođenja 56 satnog radnog tjedna, pogodovanja agencijama za povremeno zapošljavanje, umanjenja prava za radnike koji rade u nepunom radnom vremenu, pojednostavljivanje otkaza ugovora o radu ako radnik ne pristane na smanjivanje plaće, smanjivanja visine otpremnine, pa sve do produljenja radnog vijeka na 67 godina.

Oni tvrde da je sve to na što upozoravaju sindikati neistina, te da je jedina izmjena da će radnik u jednom tjednu moći raditi više od 48, ali ne više od 56 sati, i u tom slučaju neki drugi tjedan mora raditi manje od 40 sati, rekao je glavni direktor HUP-a Davor Majetić. 

   Ta će se odredba sigurno poštovati – čim ti poslodavac da više posla u jednom tjednu, sigurno će ti ga smanjiti u idućem. Svakako. 

   No, ne treba biti nerealan, pa ne reći da izmjene ZOR-a sigurno trebaju Hrvatskoj – ali kako bi bilo kad bi prije toga Vlada izašla s planom o rezanju javne uprave? Tada bi možda i cijeli ovaj projekt, u kojem su se poslodavci sveli na glasnogovornike ljevičarske vlade, što je samo po sebi sumnjivo, bio uvjerljiviji. 

  Na stranu da je program Ante Markovića, ma koliko optimističan bio, kasnije postao podloga za HDZ-ovsku pljačku putem menadžerskih kredita i tzv. radničke participacije po skandinavskom modelu.

No, činjenica je da neki vjeruju da bi za građane Hrvatske doista potreban bio samo jak motivacijski govornik da bi se ekonomija pokrenula.

Šteta što je premijer Milanović tako afoničan u javnoj sferi. Da više govori, možda bismo se svi zajedno osjećali toliko napušeno da bi svi naši problemi doista i nestali?!

On se radije pojavljuje kao »visoki izvor iz Vlade«, a to još očito nije dovoljno transparentno da bi doista probudilo optimizam kod građana i natjeralo ih da doista odu nešto raditi.

Neovisno o ZOR-u ili bilo kojem drugom zakonu, ako najpropulzivniji sloj društva, poslodavci, razvoj baziraju samo na psiho-lifecoaching-trikovima i motivacijskim govorima, nije dobro. Ali, uskoro ćemo provjeriti – kad se na generalnom štrajku s pozivom Vladi na ostavku na ulici za mjesec dana okupe tisuće radnika, neka im se pokuša obratiti neki life-coach iz HUP-a ili Vlade…