Ankete definitivno idu u prilog vladajućoj koaliciji SDP-a i partnera. Ide im u prilog i raspoloženje građana – pesimizam s početka godine je nestao, i ljudi uzimaju zdravo za gotovo da je Hrvatska izašla iz recesije.

U dobrom smjeru idu i međustranački odnosi za Zorana Milanovića: koalicijski potencijal SDP-a mnogo je širi od HDZ-ovog, koji je već u Domoljubnu koaliciju okupio sve što je mogao, i za nakon izbora mu ostaje eventualno MOST i Milan Bandić, ako i oni.

Nasuprot tome, SDP-ovci su optimistični i uvjereni su da će nakon izbora dokazati da mogu okupiti većinu glasova – računaju na najmanje pet manjinaca, te IDS, sve koji će se kretati oko praga, a nisu ekstremni, od ORaH-a do Ive Josipovića, te vjeruju da je matematika na njihovoj strani.

U tu široku koaliciju, kojom se Milanović unaprijed hvali, pribrojili su si i HDSSB, koji po najcitiranijoj anketi od svih dosad ima tri mandata. I sve je lijepo krenulo: kontakti su uspostavljeni još prije ljeta, neki od najisturenijih SDP-ovih ljudi počeli su natenane razgovarati s predsjednikom HDSSB-a Draganom Vulinom, i s obzirom da siva eminencija i osnivač HDSSB-a Branimir Glavaš mrzi i prezire HDZ koji ga je ranije strpao u zatvor, sve je mirisalo na jedno novo lijepo političko prijateljstvo između dvije naizgled nespojive stranke.

Čak je načelno dogovoreno i da HDSSB, ako nakon izbora podrži Milanovića u sastavljanju vlade, dobije i jedan resor na upravljanje: poljoprivredu. U SDP-u ionako baza nije previše oduševljena aktualnim ministrom Tihomirom Jakovinom koji je dosta nepopularan, a i red je, ako netko u Saboru da tri ruke (ili do pet, kako se procjenjivalo), da dobije bar jedan resor.

U SDP-u su postali vrlo pragmatični u svom političkom pokušaju da zadrže vlast, a Vulin predstavlja liberalnu struju u HDSSB-u, neopterećenu ideologijom, te su neki od socijaldemokrata koji su zastupali tu ideju zapravo HDSSB-ovce gledali kao istinske regionalce, svojevrsne slavonske IDS-ovce.

I sve je teklo tiho i glatko do jednog detaljčića: negdje ljeti Branimir Glavaš na facebooku je objavio privatnu sliku s ljetovanja, na kojoj pije vino s likom ni manje ni više nego – Adolfa Hitlera. Dio ljudi u SDP-u odmah je upozorio šefa stranke na to, no iz Vulinove struje stizala su uvjeravanja da je Glavaš zapravo u svojoj stranci već postao marginalan lik, da je njegova isključiva politika prevladana i da HDSSB danas čine neki drugi ljudi. U SDP-u su pomislili da će se taj eksces zaboraviti i, praktično, nestati.

A onda je počela kampanja i Branimir Glavaš pokazao je tko je u HDSSB-u i dalje pravi gazda: najprije se u crnim košuljama feštalo po Slavoniji, a onda se i izborne liste DIP-u predalo u pratnji Slavonske sokolske garde u crnim uniformama sa stranačkim zastavama. Kome dosad nije bilo jasno da se protiv crnih ipak ne može s crnim vragom, valjda je to sada shvatio.

Cijeli taj mračni užas osudila je demokratska javnost, mada se na trenutke i dalje sve relativizira i iz SDP-a i iz HDZ-a, kojemu će HDSSB isto još jako trebati. No, nitko još nije pozvao da se takve makne s ulice – iz policije tvrde da nije bilo elemenata prekršaja ili kaznenog djela. Glavaševci mogu gdje hoće u svojim crnim uniformama i nitko ih ne dira.

No, za SDP u ovakvom razvoju situacije problem ne bi mogao biti samo »slavonski IDS« sa svojim »modnim izričajem« nego i – pravi, istarski IDS. Predsjednik te stranke Boris Miletić ocijenio je Glavaševo divljanje sumrakom zdrave pameti, osudivši državnu vlast koja na to nije reagirala. »Šokiran sam kao i cijela Istra. Glavaš postrojava crnokošuljaše u središtu Zagreba, a nitko ne reagira. To je sumrak zdrave pameti, demonstracija gluposti i primitivizma. To je uvreda za sve što je Hrvatska postigla u posljednjih dvadeset godina. Sretan sam što se tako nešto u Istri ne može dogoditi«, rekao je predsjednik IDS-a. I teško se s tim ne složiti.

Po njemu, IDS ni u kojoj varijanti neće prihvatiti crnokošuljaše jer su se protiv njih borili istarski nonići. Jasno je dakle da u postizbornom savezu u kojem bi bio HDSSB vrlo vjerojatno ne bi mogao biti i IDS. Teško da bi se moglo dogoditi da na istom mjestu sjede ministar poljoprivrede iz HDSSB-a i ministar turizma iz IDS-a. Doista, kakva bi to scena bila: Darko Lorencin i zasad anonimni crnokošuljaš razgovaraju zajedno o korištenju EU fondova i aktiviranju poljoprivrednog zemljišta tamo negdje oko Rovinja. Nemoguća misija.

Ova je matematika s glavaševcima otpočetka bila mutna. I ako SDP uz sebe planira dobiti Istrijane, i sačuvati nekadašnju Kukuriku-grupu te zaštititi svoj lijevo-liberalni integritet, tada će se o HDSSB-u morati ozbiljno razmisliti. Ta jednadžba je manjkava.

Osim ako IDS ne dobije i poljoprivredu – da se našalimo.