Iako možda toga nismo ni svjesni, već smo odradili dvije faze izborne kampanje vladajućeg SDP-a: dok HDZ tek kreće sa staromodnim predstavljanjem novog programa u pet točaka (klasičan slijed – gospodarstvo, zapošljavanje, zdravstvo, školstvo, socijala), SDP je već uspio plasirati dvije važne poruke – prvo, nije samo HDZ stranka domoljuba već je to i SDP, i drugo, možda nisu svi za Zorana Milanovića, ali svakako jesu protiv Tomislava Karamarka.
Novi PR SDP-a vrlo suptilno radi na formiranju dojmova, i kako vidimo, do kraja kampanje svaki tjedan rušit će se mit jedan. A dokaz da se radi dobro jest u činjenici da ništa nije eksplicitno, ali jest persuazivno. Ok, prvi SDP-ov skup u Domu sportova možda i jest bio eksplicitan – hrvatske trobojnice i Milanovićevo skandiranje »Hrvatska, Hrvatska« bilo je čak malo i preagresivno, i vidjelo se da je riječ o režiji jer se pola dvorane crvenilo u SDP-ovim i hrvatskim zastavama, dok ostatak dvorane nije imao skoro nijednu zastavu. No, nije bila riječ o tome da će SDP samo uzeti dio glasova desnog centra, što sigurno želi – zapravo se razbijao mit o tome da HDZ jedini ima monopol na domoljublje. Izbijen je taj argument i praktički obespredmećen naziv HDZ-ove Domoljubne koalicije – a sve samo na jednom partijskom skupu koji je trajao sat vremena. Ono što je HDZ gradio 20 godina, SDP je srozao u sat vremena. Kad se tome doda sumnja koju je već prije nekoliko mjeseci u javni prostor unio Josip Manolić o političkoj »anamnezi« Tomislava Karamarka, postaje jasno da je stvar više nego sustavna.
Još je zanimljivija taktika koja je ovih dana na djelu – također, vrlo latentno i između redaka iz SDP-a se puštaju u medije informacije o tome da ljudi raznih fela i najrazličitijih političkih opredjeljenja, postaju prihvatljivi partneri za Milanovića i SDP. Osim što si je u koaliciju već uzeo Zagorsku stranku i A-HSS, štogod to bilo, pojavile su se spekulacije o tome da je s Milanovićem postizborno spreman koalirati i HDSSB, i Milan Bandić, i Jadranka Kosor, svi manjinci i mnogi drugi. S druge strane, premijer je dobio podršku utjecajnog Vjerana Zuppe, koji je nakon niza godina kritiziranja Milanovićeve politike, posebno unutarstranačke, sada ipak dao podršku Vladi i premijeru, naprosto kao kontrapunktu HDZ-u koji je »obespametio Hrvatsku«. Ta je Zuppina podrška vrlo važna za krug lijevih intelektualaca u Hrvatskoj, svojevrstan smjerokaz da se između crnog i bijelog treba ipak izabrati – crveno, a cijela stvar vjerojatno proistječe iz činjenice da je dio novog SDP-ovog programa, i to onaj ključni, preambulu, pisao dr. Tonči Vujić koji je također »rehabilitiran« u ovoj kampanji, a pripada istom krugu kao Zuppa.
Doduše, neke od tih kombinacija, poput one s bivšom premijerkom Jadrankom Kosor koja se u medijima tumači kao osoba bez stranke, »bezemljaš«, ali izrazito velikog »političkog kapitala«, doista izgledaju kao toliko bizaran niz da bi sljedeći partner Milanovića možda mogla biti i djevojka Ivana Vilibora Sinčića, Vladimira Palfi, a neće biti nevažno ni što će izjavljivati i Ivo Sanader, sada kad se ostvari kletva »Ćaća se vraća«… Šalu na stranu, slijedi vrlo ozbiljan zaključak koji oslikava cjelovitu strategiju Zorana Milanovića na ovim izborima, temeljem koje namjerava pobijediti Karamarka i HDZ: SDP i Milanović bit će u kampanji predstavljeni kao otvorena, široka opcija čiji je plašt dovoljno širok da zagrne sve, od krajnje ljevice do desnog centra, ali što je najvažnije, riječju – da nitko neće Karamarka.
To je glavna postavka kojom se planiraju dobiti izbori, s dojmom da je Karamarko ne samo toliko nepopularan da kao šef oporbe kaska gotovo dvostruko u anketama za Milanovićem (što je doista fenomen, jer u politici redovito u anketama aktualne premijere uvijek vode lideri oporbe, po defaultu) nego i da s njim jednostavno nitko ne želi koalirati. Doslovno, da mu nitko ne želi ni pružiti ruku da s njim postizborno išta potpisuje. Milanović planira stvoriti sanitarni kordon oko šefa oporbe, doslovce. A ujedno će se i prikazati kao osoba koja je u stanju zakrpati sve društvene podjele, objediniti sve, od lijevih intelektualaca do istinski dobronamjernih branitelja, od Zuppe preko Kosor do Ante Gotovine.
Nije pritom uopće bitno s kim će SDP koalirati, jer jasno je da Jadranka Kosor na listi SDP-a neće biti, kao ni da Milan Bandić i Milanović nikada više osobno neće ništa međusobno potpisivati – bitno je stvoriti imidž državnika i lidera koji ima široku podršku u javnosti. Lijepa riječ Jadranke Kosor o aktualnom premijeru i njegovu državništvu, kao i javna ograda HDSSB-a od Karamarka, jednako vrijede, a sve skupa upada u istu kvotu. Zato ovih dana možemo očekivati i da se pusti informacije o tome da u Milanovićevu krilu opet ima mjesta i za Radimira Čačića, a možda čak i Ivu Josipovića, glede i unatoč svemu. Crveni kaput kojim se želi ogrnuti šef SDP-a jednostavno je većeg broja od crne Karamarkove kabanice, to je poruka što se šalje, a čija je bit više nego jednostavna: the winner takes it all. Mudro, samo još u jednadžbi nedostaju birači. Njih još nitko nije ništa pitao.
