Hoće li Milanović pomoći »otpisanima«?

Politika na trapezu Tihane Tomičić

Tihana Tomičić

Foto D. JELINEK

Foto D. JELINEK

Možda svatko tko se kandidira nasuprot njega, ne samo HDZ, uspije dobiti više glasova nego danas itko u SDP-u može i zamisliti. Pa tako i »otpisani«, Paja, Prle, Mile i Tihi, pardon Ivo, Slavko, Ratko i, gle, opet Mile



Alfa i omega starog SDP-a u Rijeci, Slavko Linić, odabrao je sklizak put za ulazak u izbore – kandidatura na listi Josipovićeve stranke Naprijed Hrvatska u 8. jedinici itekako ima smisla, no najave o suradnji s Milanom Bandićem u tom istom paketu mogle bi u potpunosti promijeniti percepciju u odnosu na Linićev povratak u vrh politike.


Riječani i Istrijani, na čije glasove u 8. jedinici Linić računa, možda ne znaju da Bandić kao gradonačelnik ima i popularnih poteza zbog kojih redovito dobiva izbore – primjerice, Zagrepčani ovih dana ne brinu brigu o tome kako kupiti knjige za djecu u osnovnim i srednjim školoma, to rješava Bandić besplatno i brzo. Slično je i s drugim resorima u Gradu Zagrebu, komunalije su primjerice u glavnom gradu puno jeftinije nego u Rijeci, i zbog toga postoje vrlo mjerljivi razlozi zašto građani daju svoj glas populističkom magu Bandiću.No, u Rijeci ta priča ne igra. Ovdje nikog nije briga čime Bandić kupuje glasove, ovdje se samo zna da ga godinama prate afere, da je bio u pritvoru i da pušta Thompsona da pjeva na Trgu bana Jelačića kad god hoće. To je otprilike dovoljno da se ovadašnja javnost zapita što Linić planira postići takvim »by-passom« čija je struktura postavljena oko stranke Ive Josipovića, jedan od glavnih temelja je u Varaždinu s Radimirom Čačićem, a krakovi bi trebali biti Slavko Linić i još neki lokalni ljudi u drugim regijama i izbornim jedinicama. Pritom, Bandić čak izjavljuje kako želi biti i premijer, ni manje ni više, a Linić u intervjuu za naš list relativizira podjele na lijevo i desno, tehnokratski zagovarajući samo programe i projekte. »You wish«, bilo bi to jako lijepo, ali Hrvatska je nešto drugo. Tu bipolarna podjela postoji i praviti se da je nema, iluzorno je. I politički riskantno, barem za Linića, koji se sad možda već pomalo igra vlastitim rejtingom, kojega je tako dugo gradio.

Ono što je nejasno, koliko god se tvrdilo da se ovakvim aranžmanom Bandića planira zadržati u prostoru ljevice, jest pitanje koga bi to društvance podržalo iza izbora – SDP ili HDZ? Linić tvrdi da Zorana Milanovića  ne može i neće nikada više podržati. Da li to automatski znači da bi bio spreman podržati HDZ? Tvrdi da ne, i vjerojatno jest tako, no ostaje pitanje: čemu ulazak u Sabor ako se nisi spreman izjasniti o temeljnim političkim pitanjima. I što da njegov birač onda očekuje?


Ili je za birača Slavka Linića dovoljno da za sebe može reći da više ne želi Zorana Milanovića, i točka, i da mu to bude jedini motiv za izlazak na izbore. Da li je distanca od Milanovića, koja je apsolutno legitimna i Linić ima pravo na nju, nužno uvjetovana mišlju da je svatko drugi dovoljno dobar? Birači će uskoro reći, a bit će zanimljivo vidjeti kako će na sve ovo reagirati Riječani, koji su godinama ranije glasali za Linića kao jaku figuru ovdašnjeg SDP-a. Da li će im se svidjeti novi Linić?




Zasad se samo čini da se ovakva kombinacija ne sviđa IDS-u, koji je bio na pragu povezivanja s Josipovićem i Linićem, a sada se više nitko od njih o tome ne izjašnjava, u strahu da ih birači ne »pojedu« zbog indirektnog koketiranja s HDZ-om.


S druge strane, i šef SDP-a Zoran Milanović ima zadnjih dana svojih bisera. Danima se puštaju informacije o datumu izbora, iz vrha SDP-a golica se javnost kada će svanuti taj dan, a onda – dvije pljuske: prvo, zašto me uopće pitate kada će izbori, to zanima samo političke elite, ne i građane kao da novinari koji o tome pišu to pitaju radi sebe.


I drugo, jučer, nakon što je već dogovorena izvanredna sjednica Sabora za idući tjedan, kako bi se stigli donijeti zakoni i raspustiti Sabor da se izbori održe tijekom mjeseca studenoga, što potvrđuju i saborske službe u priopćenju nacionalnoj novinskoj agenciji, druga pljuska: ne vjerujem u raspuštanje Sabora na izvanrednoj sjednici. Kaže, Sabor se raspušta ako mu prije toga ne istekne mandat, a ističe mu 22. ili 23. prosinca. Znači, vi svi koji ste uočili da su se Vlada i vrh Sabora, unutar vladajuće koalicije, dogovorili da se sazove izvanredna sjednica i odglasa sve što se treba, te koji ste uočili da to logično, prema zakonu i Ustavu, vodi ka novim izborima, ništa ne razumijete. Nemate pojma. Dva i dva nisu četiri, nego će biti pet, ako ja tako kažem. Iz jednostavnog razloga – jer mogu.


Suradnja i dogovor šefa Sabora Josipa Leke i premijera Milanovića o raspuštanju Sabora i raspisu izbora apsolutno je legitimna, demokratska i očekivana. Ali Milanović se i dalje iščuđava: što hoćete, pa tko je rekao da to znači izbore?! I dalje se pravi nevješt, kaže, nemam pojma što će Sabor učiniti, ja s tim nemam ništa. Kao da su svi koji ga slušaju maloumni pa ne znaju tko je na vlasti i tko se, uostalom, ima pravo o tome dogovarati.


I još jedan »fejk«: o izborima ionako odlučuje predsjednica Republike, to s njim nema nikakve veze. Da – nakon što se vladajuća koalicija dogovori o raspuštanju Sabora, bilo na izvanrednoj ili nastavku redovne sjednice, a očito se dogovorila.


Čemu to vrludanje, čemu to pravljenje ludim i zbunjenim? Pa čak i svaki prosječno obrazovani građanin koji nikada u školi nije imao građanski odgoj zna da o datumu izbora odlučuje onaj tko je na vlasti, a to je SDP, osim ako Josip Leko nije napustio stranku. A nije.


Zbog takvog odnosa prema biračima Zoran Milanović imat će problem na ovim izborima.


Možda onda i svatko tko se kandidira nasuprot njega, ne samo HDZ, uspije dobiti više glasova nego danas itko u SDP-u može i zamisliti. Pa tako i »otpisani«, Paja, Prle, Mile i Tihi, pardon Ivo, Slavko, Ratko i, gle, opet Mile.


više vijesti