Neki članovi nas zovu i kažu da neće sudjelovati na izborima kao koordinatori biračkih mjesta za SDP, jer ne žele raditi za stranku koja promovira Franju Tuđmana. To je pogotovo izraženo u Istri, gdje je Tuđman svojedobno baš govorio o »stoci sitnog zuba«. Ako Milanović na taj način želi pobijediti na izborima, mora znati da će izgubiti dio svojih izvornih birača – ovako je jedan od SDP-ovaca komentirao ideju vrha stranke i Vlade da se aerodrom Pleso nazove imenom prvog predsjednika Franje Tuđmana. Dodatno ih je iziritirala izjava ministra Siniše Hajdaša Dončića da to, uostalom, nikad ni nije bilo sporno, a još više činjenica da će SDP tu odluku izglasati u Saboru uz pomoć HDZ-a, kad već vrlo vjerojatno neće imati podršku HNS-a i IDS-a za takvu ideju. U izbornoj godini SDP će s glavnim konkurentom, HDZ-om, tražiti prvi i jedini konsenzus u četiri godine, i to – oko čega? Oko Franje Tuđmana. To će se na ljevici teško moći prožvakati.

No, taj je primjer upravo ilustrativan ako se analiziraju postupci i izjave premijera Zorana Milanovića u zadnje vrijeme. Tuđman na Plesu je upravo ogledni primjer novog imidža koji Milanović gradi želeći se pokazati nadstranačkim državnikom, a što je najvažnije – objediniteljem nacije i stranke koji može pomiriti i najveće razlike. Očito, netko mu je rekao da je društvo podjeljeno, i on pokušava u izbornoj godini pod svoju kapu ugurati sve što nije ekstremno, a ujedno je i slijeva i zdesna. Tuđman doista jest bio prvi predsjednik i velika je povijesna figura za Hrvatsku, sigurno jest bio hrvatski nacionalist, ali ne ekstremni. Uostalom, on je smislio riječ pomirba i provodio je u praksi – time je dobivao ogromnu podršku, privukao je dvije trećine birača u prosjeku. Vjerojatno Milanović misli da je to recept i za njega.

A potpuno istu stvar, provodeći model »pomirdbe«, da ga iskoristimo u njegovu izvornu obliku bez jednačenja po zvučnosti, kako »pravi« Hrvati govore i pišu, koristi i u svojoj stranci. Da bi zakrpao rupe kroz koje voda šišti, sjetio se kako pomiriti staru i novu generaciju u SDP-u – novi izborni program pisat će Antun Vujić, amblem stare, neokaljane intelektualne elite SDP-a, koji će mu dobro doći da stvori privid da bitnih razlika u stranci i nema. Najprije je došao na izložbu o socijaldemokraciji čiji je autor Tonči Vujić, a sada mu je ponudio i da iskoristi svoja znanja i pomogne u pisanju novog stranačkog programa. Vujić je pobornik teze da se socijaldemokracija mora radikalizirati onoliko koliko se radikalizira socijalna situacija u društvu, i to je parola s kojom Milanović planira odobrovoljiti stranačke veterane, birače penzionere i pokušati si vratiti dio izgubljenog istinski ljevičarskog imidža. Jedan od koraka u tom smjeru već je učinjen, pa se ovih dana po prvi put najavljuje razrezivanje poreza na imovinu i Crkvi, doduše ne kao porez jer bi to bilo kršenje Vatikanskih sporazuma, već kao povećanje komunalne naknade, ali svakako jest riječ o potezu koji bi podržala krajnja ljevica, ona ista koja je dugo bila na čekanju u SDP-u.

Odlično, i pragmatično. No, svi znamo da članovi i birači SDP-a sigurno nemaju dobro mišljenje o Franji Tuđmanu koji ih je vrijeđao, dopustio pljačkašku privatizaciju i dopuštao nered te ostavljao ratne zločince da će šeću Hrvatskom kako žele. Jednako kao što svi znamo i da je vrh SDP-a godinama ignorirao stranačke prvake starije generacije, marginalizirajući ih i kao kadrove za funkcije, a i njihove programe koje su vrijedno pisali. Kako se najavljuje, vrh stranke poskidat će ih svih sa stranačkih lista za ove izbore, a Tonči Vujić mogao bi poslužiti samo kao izuzetak koji potvrđuje pravilo, i PR amblem novog zajedništva.

Nažalost, sve to zajedno nije baš uvjerljivo i moglo bi završiti sindromom Josipović. I Ivo Josipović je htio sve, od neutralnog centra do neodlučnih hadezeovaca, ali i krajnje ljevice, zelenih, žutih i crvenih vragova. Aha, ups, isprika, to je bio Tuđman, ne Josipović, koji je o tome govorio.

Bez šale, zadnjih dana izgleda kao da je Milanović odjednom uzeo Josipovićeve PR stručnjake, one iste koje su svi toliko kritizirali nakon izbornog poraza. Kao da se ne vidi da taj recept pomirbe i spajanja nespojivog dovodi do gubljenja vlastitih birača. Jednostavno, ne možeš zagrabiti sve, od mrzitelja klerikalaca do tuđmanovaca iz HDZ-a. Naprosto, HDZ-ovci nikad neće glasati za »crvene«, i točka. Utoliko, ako je ambicija Zorana Milanovića biti novi Tuđman, pogriješio je, danas nije ni vrijeme ni mjesto za to. Ako misli da će se, zbog njegova državništva i širine Pleso jednom zvati i po njemu, to baš nije realno. Ovo ipak nisu povijesna vremena, ovo je samo jedna vlada u jednom običnom recesijskom mandatu, uostalom sam je premijer više puta rekao da ni ne žele da ga po ičemu pamte. Utoliko, bolje je da nastavi raditi na reformama, gospodarstvu, izvozu, proizvodnji, radnim mjestima i ostane samo – socijalist. Moderni europski socijalist. On sam, ne Tonči Vujić, za njega već znamo da to jest. Jer samo će tako Zoran Milanović dobiti svoje glasove koji su mu potrebni za novu pobjedu.