Da su u vrhu SDP-a ozbiljno odlučili učiniti sve što mogu da dobiju predstojeće parlamentarne izbore, najbolje pokazuje retorika šefa stranke Zorana Milanovića u zadnje vrijeme.

Osim što je postao populist koji grli svaku najstariju bakicu u selu koje toga dana posjeti, Milanović čini i jednu mnogo važniju stvar za SDP: sve stranačke oponente poziva na jedinstvo i ne planira otvarati nove ratove u stranci. Jasno je da je  izborna pobjeda ultimativan zadatak.

Osim što je Statutarna komisija SDP-a u subotu jednoglasno odbila molbu Aleksandre Kolarić da se vrati u SDP, iz vrha stranke doista se u posljednje vrijeme ne mogu čuti napadi na Milanovićeve unutarnje oponente. U medije se plasiraju samo pozivi na jedinstvo.

Milanović, primjerice, nigdje ni riječju nije reagirao na najave potpredsjednika stranke Zlatka Komadine, kao ni riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela, da neće biti na listi za Sabor. Situacija se ne želi ničim uzburkavati.

Hoda se na prstima. Jer dojam o jedinstvu SDP-ovaca prevažan je za birače i njihovu odluku. Isto je i s koalicijskim partnerima: premda IDS svako toliko kroz medije pušta najave o tome da će tek razmisliti o tome hoće li nastaviti suradnju sa SDP-om, vrh SDP-a ne hvata se na udice.

Još niti jedan jedini SDP-ovac nije dao izjavu koja bi IDS otjerala iz saveza. Čekat će se da IDS sam donese svoju odluku: više-manje na sve će se pristati, na broj mjesta na listi, na projekte, a ni u slučaju reforme samouprave Istru se neće dirati. Tako savez ne bi smio biti upitan, misle u vrhu SDP-a, gdje sada čekaju da se koalicija, kao kockice u tetrisu, složi sama od sebe.

Istovremeno, mora se priznati da Karamarkova površnost i neopreznost igra za SDP. Dirnuti se u lustraciju, pa na kraju biti optužen da si udbaš, i to zato jer si se bavio jeftinim švercom robe pa te UDBA uzela k sebi u zamjenu za slobodu, stvarno je »bad luck« za šefa oporbe. SDP-ova je taktika »jahati« po tome do sudnjeg dana, to jest – do izbora.

Doista, tko se mača laća, od mača i pogiba, i bit će zanimljivo vidjeti kako će HDZ u istraživanjima javnog mnijenja kotirati nakon  cijelog ovog slučaja. Bilo u Manolićevim riječima istine ili ne, time je iz ruku HDZ-a izbijeno možda najmoćnije oružje s kojim je HDZ planirao na izbore krenuti u obračun sa SDP-om kao strankom nasljednicom starih komunista, Jugoslavena, jugofila i udbaša. Cijeli koncept sada je pao i izborna kampanja HDZ-a  će morati doista biti usmjerena na sasvim drugi kolosijek – gospodarstvo.

I da mu je najmanje do toga stalo, HDZ će se sada morati praviti da ga zanimaju zatezne kamate, tečaj, stečaj, porezi i prirezi, reforme i platforme…

Jedno je sigurno: premijer Milanović vrlo je odlučan u tome da pokuša dobiti još jedan mandat i dokazati (vjerojatno ponajprije sebi samome) da je najbolji u državi.  Pritom, što god da učini, a pogotovo što god da je dosad propustio učiniti, mora se priznati da ima i sreće: lustracija je lustrirana, branitelji su otišli kući, izvoz i turizam rastu, koalicijski partneri sjede i čekaju, a vlastiti stranački drugovi znaju da će, nastave li kritizirati, biti optuženi da rade za Karamarka i HDZ. Tako je Milanović zasad izbio na čelo utrke. Čini se da sreća prati uporne. Mada je ovo maraton, a ne sprint.