Okupacijom Markova trga u 26 slika, barikadiranjem u crkvu na trgu, probijanjem policijskog kordona koji nije brutalno reagirao, već su žene, policajke stajale mirno na udaljenosti od prosvjednika branitelja, i iznad svega izvlačenjem plinskih boca na Savsku ulicu kao prijetnje bombom u centru glavnoga grada, HDZ je izgubio izbore. Odnosno, preciznije rečeno, premijer Zoran Milanović ih je dobio.

  A da nemaju podršku većine građana, jasno je od prvoga dana – naime, da je iza njihovih ispolitiziranih, ekskluzivističkih zahtjeva stajala hrvatska javnost, bilo je preko stotinu i osamdeset dana da se to i pokaže. Da su građani masovno podržavali tu pojavu, stali bi odavno iza prosvjednika i u šatoru na Savskoj ne bi bilo 50-ak prosvjednika dnevno, a još ih se manje zatvorilo u crkvu sv. Marka, već bi bilo stotinu tisuća ljudi na glavnom trgu svakoga dana. Tada bi i hrvatska Vlada znala da mora otići, raspisati izbore i, praktički, pobjeći. Ovako, kad se pokazalo da su demonstranti, kako ih ispravno naziva prva potpredsjednica Vlade Vesna Pusić, gotovo usamljeni, da civiliziranim građanima smeta tenzija, nered i prijetnja plinskim bocama, potpuno je jasno da je legitimno izabrana vlast ovu pobjedu već odnijela, bez obzira kako današnji sastanak protekao. 

   Branitelji će se na kraju svesti na materijalne zahtjeve, po svoj prilici dio toga će se uvažiti, poboljšat će se u izbornoj godini financijski status dijela veterana kroz dio naknada koje primaju, i mirna Hrvatska. Smjena ministra i ustavni zakon neće ni biti više tema, jer je premijer jasno rekao da o tome pregovora nema. 

   No, ako postoji dobra vijest za premijera Milanovića, to je činjenica da je u ovoj primarno političkoj bitci u prvom redu izgubio – HDZ. 

   Točna je dijagnoza da je HDZ manipulirao braniteljima, stajao iza njihova postupanja i organizacije na terenu, pa i na Trgu sv. Marka, a u cijeloj toj operaciji HDZ šest mjeseci nije uspio na ulice izvući značajniji broj građana, i to je njihov prvi poraz. A drugi je ovaj recentni, koji je i konačan, i koji je pokazao da berači kestena neće po drugi put uspjeti rušiti lijevu koalicijsku vladu, da građani neće dvaput nasjesti na isti scenarij. Dakle, u trenutku kad je HDZ po anketama počeo padati zadnjih dana, kad se razlika između prednosti HDZ-a i SDP-a počela smanjivati, HDZ se upustio u slučaj Sv. Marko, ali evo i tu su podbacili. Opet su građani svojim ponašanjem, dakle ignoriranjem, stali na stranu mira, i kako to sada premijer naziva, ironizirajući njihov vlastiti diskurs, na stranu redarstva, onih koji uvode i drže red. 

  Uzimajući kao svoj glavni instrument političke borbe nasilje, blokade, inat i konflikt, umjesto debate, dijaloga i sučeljavanja programima i argumentima, HDZ je izgubio prednost koju je imao. Karamarkovo pismo Milanoviću kao šefu SDP-a od prošloga tjedna pritom valja potpuno zanemariti – to je bio prozirni manevar, lažna diplomacija, u trenutku kad su klemmovci već imali cijeli plan odlaska na Trg sv. Marka. Realno, druge vrste normalne političke debate između HDZ-a i SDP-a nema – Karamarko kao šef opozicije uopće ne dolazi u Sabor, izbjegava svaki susret ili razgovor s Milanovićem, program ne prezentira, a politike mijenja na dnevnoj bazi, pa najprije najavljuje devalvaciju kune, onda je povlači i slično. On praktički koristi nedemokratska sredstva za dobivanje vlasti. To nije politički dijalog, već ružna i opasna manipulacija garnirana na kraju i najavama nekakve lustracije i sličnim polugama daljnjih podjela u društvu, revanšizma i sličnoga. 

   Nasuprot tome je državna vlast koja ne šalje policiju na demonstrante, koja ne smanjuje prava branitelja i koja opoziciju poziva na normalan javni dijalog. 

   Može se li se pretpostaviti tko će biti pobjednik?