SDP je sam sebi najveći neprijatelj. U stranci se u barem tri velike sredine – Istri, Varaždinu i Karlovcu trenutačno vodi borba za premoć. Metode su pritom potpuno nespojive s onim za što SDP slovi, kakva mu je uobičajena praksa bila i što se od te stranke očekuje. SDP je godinama postavljao standarde u demokratskom razvoju i ponašanju – sada postaje poligon za najniže obračune, koriste se metode kakve je već i HDZ prevladao, a svime time od sebe guraju birače i vlastite članove.

  U Karlovcu, ovoga tjedna su raspuštena tijela stranke zbog »do bola loših međuljudskih odnosa«. Tu rečenicu nije napisao neki zlonamjerni novinar koji želi svađati SDP-ovce međusobno, već karlovački čelnici stranke sami. Tako su okarakterizirali vlastito stanje. U Varaždinu, slično se već dogodilo prije dva mjeseca – tamo županijski dio stranke nije bio zadovoljan kako njihov vlastiti dogradonačelnik dogradonačelnikuje. No, kako je riječ o neposredno biranom lokalnom čelniku, čovjek je smijenjen samo u stranci – dogradonačelnik je unatoč tome ostao, i sad više nitko ne zna koga on tamo zastupa. U Istri, pak, pulski SDP je smijenio županijsku predsjednicu zbog neprimjerenih istupa u javnosti gdje je kritizirala kolege – a kritizirala ih je jer su je počeli smjenjivati, ne navodeći dovoljno snažne razloge za to.

  Zajedničko je, međutim, da se na sva tri mjesta spori legitimnost takvih odluka, tvrdi se da nije bilo kvoruma, da se manipuliralo punomoćima, da su se mimo procedure za delegate birali zamjenici »pravih« delegata, da se lažirao broj ljudi u prostoriji ili krivo brojao broj prisutnih. Svi smijenjeni traže poništenje tih odluka, Statutarna komisija SDP-a postaje središnje mjesto donošenja odluka. Nadalje, statut SDP-a propisuje da se u ovakvim situacijama obavezno nova vodstva moraju izabrati u 60 dana – u Varaždinu je već prošao taj rok, nove konvencije nema; u Istri je zadnji put kad se događala takva slična situacija (a ovo je već drugi slučaj u godinu i pol dana, deja vu), prošlo više od 12 mjeseci dok su se održali novi izbori. Sada se šuška da će se prvo čekati parlamentarni izbori, pa će tek onda biti nova konvencija, a dotad upravlja povjerenik.

  Apsolutno neprihvatljiv način rada za SDP, kojemu na izborima neće trebati HDZ, nikakvi ustaše i Bleiburzi, nikakvi branitelji i šatoraši, da bi te izbore temeljito izgubili.

  Što je najgore, vrh stranke se ne očituje. Stoga svi oni koji žele zaključiti da iza svega stoji Ibler, to i mogu. Naprosto, iz vrha stranke nema nikakvih službenih komentara. Ibler se fura na autonomiju lokalnih organizacija, što bi bilo prekrasno kad bi bilo istinito. A možda i jest, ali u to nitko živ ne vjeruje. Da se šef stranke Zoran Milanović oglasi i javno kaže koga podržava i zašto, da se počne baratati nekim argumentima, da vrh stranke naprosto zauzme stav o svakoj pojedinoj situaciji i brani ga – kao što je sada napokon počeo aktivnije braniti poteze svoje Vlade – možda bi i ovaj nesnosni žamor iz SDP-a utihnuo. Milanović ima dovoljan autoritet da bi nakon njegove riječi buka stala. Ovako miševi kolo vode, a javnosti i građanima koji sve prate teško je razlučiti tko je u tim sukobima u pravu, tko je kršio statut i što unutarnja pravila govore.

  Rejting SDP-a pada, a novinari su za sve krivi. Neće biti da je tako.