Osim što je u zadnje vrijeme pod utjecajem PR stručnjaka promijenio odnos prema javnosti i građanima, postajući topliji u komunikaciji i empatiji s običnim građanima, kod šefa SDP-a Zorana Milanovića dogodio se još jedan obrat. Bar naizgled. Suočen s lošim rezultatima u anketama, postao je nepovjerljiv prema istraživanjima javnog mnijenja i od anketnog fetišista, kako su ga novinari često nazivali jer je politiku kreirao temeljem iskazanih stavova građana, postao anketni nevjerni Toma.

   Naime, zadnja anketa, objavljena upravo uoči velikog stranačkog skupa u Tuhelju na temu priprema za izbore, ubila je u pojam većinu SDP-ovaca – razlika od 14 posto u korist HDZ-a sjela im je kao šamar baš na dan početka predkampanje. No, tada se saznalo da to Zorana Milanovića nije pokolebalo, dapače. Naime, u svojim obraćanjima kolegama u Tuhelju šef stranke istaknuo je nekoliko stvari, a slično su ponavljali i mnogi drugi: prvo, oni misle da su ankete sad odjednom potpuno nevjerodostojne, jer si ne mogu objasniti kako je moguće da istovremeno dok SDP-u podrška prema tim istraživanjima pada, kroz zadnji mjesec za čak četiri posto, podrška Vladi raste. Iako je stanje pesimistično, činjenica je da već šesti mjesec »mršavo« raste potpora Vladinim politikama, ali i smjeru kojim ide Hrvatska u tim istraživanjima, i to je slamka za koju se hvata vrh SDP-a.

   Drže da se građani ne bi izjašnjavali pozitivno o Vladi da ne misle da su njezine politike ipak učinkovite. Tu kontradikciju si uzimaju u prilog.

   Drugo, u novoizabranoj taktici ignoriranja i ismijavanja anketa oni podsjećaju da je SDP 2007. godine vodio pred HDZ-om više od pet posto po anketama, i kasnije doista praktički pobijedio, ali ipak nije uspio oformiti vlast i dokazati da ima većinu u Saboru. Sjećamo se, HDZ je tada našao postizborne partnere i nastavio obnašati vlast. Sada u SDP-u misle da prednost u anketama, ako se i pokaže egzaktnom na samim izborima, opet ništa ne znači jer SDP može nakon izbora okupiti većinu s manjim strankama koje prijeđu prag čak i ako HDZ nominalno bude imao veći broj mandata. To im je plan B, mada ignoriraju činjenicu da većina tih stranaka, u prvom redu ORaH, ali i mnoge druge danas čvrsto izjavljuju da to ne dolazi u obzir.

   I treće, da ih ankete ipak pogađaju mada se zaklinju drugačije, SDP-ovci dokazuju najavama da »izbori neće tako skoro«. To bi značilo dvije stvari – ili 3. siječnja kao simboličan datum pobjede Ivice Račana 2000. godine ili pak krajnji ustavni rok u veljači 2016. godine. Da misle da im je rejting bolji nego ankete pokazuju, SDP-ovci bi bez straha raspisali izbore za ranu jesen, pokazali da imaju herca i možda pobijedili lakše nego da otežu do zadnjeg dana, stvarajući dojam da se bore za doslovno jednu plaću više, što im doista može samo smanjiti potporu birača.

   SDP-ovci na čelu s Milanovićem samo se, dakle, prave da ih ankete ne zanimaju i ne pogađaju. Oni su i dalje »anketni fetišisti«, ali s ovakvim crnim brojkama radije bi se pravili da su mala djeca, okrenuli se u kut i pravili se da ih nitko ne vidi, da će problem već nekako nestati sam od sebe… Barem do veljače 2016. godine.