Bez obzira na to tko se danas odazvao pozivu predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da dođe na konzultacije na Pantovčak, a tko ne, jedno je sigurno: svoj Predsjednički ured nova predsjednica pokušat će pretvoriti u novi centar političke moći. Paralelno, ona se pokušava odvojiti i izaći ispod kišobrana HDZ-a, čemu smo nedavno svjedočili kad se s HDZ-om razišla u stavu oko reakcija na Šešeljeve ispade u Srbiji, a s druge strane i graditi vlastiti politički habitus stvarajući Predsjedničke dvore zasebnom, autonomnom točkom političke moći i odlučivanja. 

   Vrlo mudro izabrala je model kojim pokušava k sebi na razgovor »privesti« premijera Zorana Milanovića, koji pokušava banalizirati sve njezine dosadašnje napore da ode u Vladu na sjednicu. Iskoristila je činjenicu da kao predsjednica još nije imala prilike niti na jednom mjestu, a niti bilateralno, razgovarati s predsjednicima stranaka te bi ovo, po tumačenjima iz njezina ureda, bilo ustvari formalno upoznavanje s akterima političke, ali i šire društvene scene odnosno sindikalcima koje je također pozvala. No, osim što je to u skladu s bontonom i općom političkom kurtoazijom, a i očekivano je na početku mandata, Kolinda Grabar-Kitarović zapravo će ovim sastankom jednako lukavo ukazati i na jednu činjenicu koja se premijeru sigurno nimalo neće svidjeti – da je ova Vlada zapravo izgubila većinu u Saboru i da opstaje samo zahvaljujući manjinskim zastupnicima. 

   Naime, po Ustavu ovakve se konzultacije održavaju ili nakon parlamentarnih izbora, kada predsjednik Republike odlučuje kome će povjeriti mandat za sastav vlade, ili kada Vlada gubi većinu te su u tom slučaju tema – novi izbori. 

   Iako se ništa od toga u Hrvatskoj sada ne događa i premijer Milanović ipak ima većinu, Kolinda Grabar-Kitarović svejedno je odlučila sazvati svih i čuti mišljenje stranačkih lidera o stanju nacije. Ako Milanović na sastanak ne ode, dopustit će da HDZ i Karamarko likuju nad labilnošću njegove parlamentarne većine i preuzmu medijski prostor; a ako ode, pristat će da postane akter u Kolindinoj političkoj igri koja za krajnji cilj evidentno ima ono što se odmah nakon predsjedničkih izbora najavljivalo putem nekih medija, da postojeće institucije i instrumente, poput Vijeća za nacionalnu obranu ili Predsjedničke dvore, iskoristi da dokaže da Vlada ili njezina većina ne funkcioniraju te da po mogućnosti odmah treba raspisati nove izbore. To znači da je, iako naizgled pokušava izmigoljiti iz Karamarkove sjene, predsjednica daleko od ekvidistance kad su HDZ i SDP u pitanju. 

  Doduše, potpuno istu stvar je po preuzimanju Pantovčaka odmah početkom 2011. godine učinio i bivši predsjednik Ivo Josipović koji je tadašnje Facebook prosvjede iskoristio da isto sazove takve konzultacije, a sve je završilo likovanjem Kukuriku grupe i samog Zorana Milanovića. Naravno, Jadranka Kosor bila se jako naljutila, kao i sada Milanović, a Josipović se vadio na ideju da bi trebalo mijenjati Ustav i ojačati integrativnu funkciju predsjednika Republike. Kosor je na kraju došla, ali ostala je izmanipulirana. 

   Nema sumnje da će svoje stavove na isti način kao Josipović tada tumačiti i Kolinda Grabar-Kitarović sada. No, objektivno, konzultacije na Pantovčaku nisu ništa drugo nego dnevnopolitičko pokazivanje mišića HDZ-ove šefice države: ona će pokazati da Milanović nema stabilnu većinu, a s druge strane i da su rezultati Vlade loši. Rezultat: požurimo s izborima, što bi vjerojatno trebalo biti dokazom više da je HDZ za te izbore spreman i da je Karamarko na standbyu. 

   Politolozi ne misle da su ove konzultacije nešto tako jako »opasne«, te Goran Čular kaže da to jest pravo predsjednice, a i da se ne treba previše formalno gledati na predsjedničke ovlasti. Dakle, da predsjednica može sve što zakonom nije zabranjeno. To je dapače iskorak, smatra Čular. I to je sigurno ispravna interpretacija stvari. No, odluka Zorana Milanovića da ne ode na Pantovčak također je utemeljena: prvo, on se s novom predsjednicom već sastao nebrojeno puta u zadnjih mjesec-dva, pozvao ju je na sjednicu Vlade kad god ona želi, naravno pod uvjetom da precizira temu i budžet za bilo kakve daljnje akcije, a i već surađuju na cijelom nizu zajedničkih državničkih poslova. 

  Ovo, stoga, nije dilema je li netko gentleman prema ženi predsjednici ili ne, kao što se pokušava tumačiti u dijelu medija, već tvrda dnevna real politika. Premijer koji tvrdi da ima stabilnu većinu u Saboru nema zašto polagati račune šefici države, a pogotovo joj ne mora dolaziti na noge kao predsjednik vladajuće stranke, SDP-a. To nije njegova obaveza. Uostalom, teško da Milanović za vođenje SDP-a želi odgovarati i vlastitim stranačkim članovima, a kamoli HDZ-ovoj predsjednici.