Sada je već postalo očito: sve najave koje su se odnosile na bilo kakve prijevremene izbore pale su u vodu, čini se da će novi izbori biti ili u studenome ili čak početkom iduće godine. Možda je to vrijeme u kojoj će se neke stranke stići konsolidirati, a možda će neke od njih tako dugo čekanje izbora i dotući. 

  Jedan od takvih primjera mogao bi biti HNS koji očito proživljava krizu, što tek sada dolazi na naplatu kao posljedica isključivanja Radimira Čačića iz stranke. Trend je, naime, što ankete i pokazuju, da samo dvije velike stranke jačaju, a unatoč tome što je u zadnje dvije godine osnovan cijeli niz novih stranaka, od ORaH-a, Živog zida do Radničke fronte, zapravo se događa kriza politike i kriza političkih stranaka.

Ta kriza nije dosad pogodila samo najžilavije, a to su valjda oni najsnažniji, odnosno HDZ i SDP, dok se s druge strane događa rasap cijelog niza političkih partija, od desnice i Ruže Tomašić do centra na kojemu je Ivo Josipović zatečen kako luta političkom scenom gotovo sam, do eto HNS-a koji je u dubokoj krizi i pitanje je kako će iz nje izaći. 

  Nažalost, šefica te stranke Vesna Pusić počinila je dvije velike greške. Jedna bi se mogla ocijeniti strateškom, kad je brzopotezno i kirurški odstranila Radimira Čačića iz članstva, evidentno u strahu da bi joj po povratku sa odsluženja zatvorske kazne mogao »ukrasti« HNS.

Da se to ne bi dogodilo, ona ga je izbacila, no na taj je način samo ojačala Čačićeve ljude u stranci – međimurski župan Matija Posavec danas joj je jedan od glavnih oponenata, a varaždinski župan Predrag Štromar upravo je jučer objavio da će se kandidirati za predsjednika stranke. Posavec ni ne krije da je na korak od prelaska u Čačićeve Reformiste, a Štromar je, suprotno svim svojim dosadašnjim najavama u kojima je tvrdio da ambicija za vođenje stranke na nacionalnoj razini nema, sada najavio upravo suprotno.

  Što je najgore, ta strateška odluka vezana uz Čačića dovela je i do suštinskih, ideoloških sporenja u HNS-u: istovremeno dok Pusićkini ljudi pišu novi, liberalniji program HNS-a, tehnokrati čačićevskog tipa kao što su spomenuti Posavec i Štromar zapravo svojim istupima potvrđuju da je HNS oduvijek i bio u stalnom cik-caku tih svojih dviju struja, liberalne i menadžerske. 

 Među njima nije samo razlika u političkim pogledima, pa i ideologiji, već i u provedbi politike: dok vrh stranke s Vesnom Pusić na čelu želi ostati u savezu sa SDP-om, jer znaju da na taj način mogu dobiti najveći broj mandata, sjeverozapadni igrači žele da HNS na izbore ide sam. Logično da to žele – samostalni nastup pokazao bi da postoje mjesta gdje HNS doista jest jak, a to su upravo Varaždin i Međimurje, te bi im to dalo osobnu snagu da se kandidiraju za vođenje stranke.

No, objektivno, stranka bi drugdje propala – u 8. jedinici bili bi spašeni samo da idu uz IDS, a svugdje drugdje možda čak ne bi ni prešli prag. Time bi Posavec i Štromar pokazali da su bili u pravu kad su bili bahati, ali i dokazali da HNS doista jest, kako mnogi često tvrde, samo regionalna stranka sjevera Hrvatske, te iznimno Dubrovnika, dok drugdje dobro funkcionira samo pod kišobranom senior partnera SDP-a, kao na primjer u PGŽ-u. No, time bi zapravo rasturili vlastitu stranku, što ne bi imalo nikakvog smisla – osim ako ne prelaze svi skupa u Reformiste. 

  U svakom slučaju, sve vodi ka zaključku da je Vesna Pusić učinila i drugu, taktičku, grešku kad je prije već dvije godine najavila da se više neće kandidirati za predsjednicu stranke. Jasno je da s ambicijom da postane glavna tajnica UN-a osobno trenutno teško zadržava koncentraciju na stranku, no time je otvorila bokove za unutarstranačke borbe koje su, evo, sada u izbornoj godini u punom jeku.

Pritom, nije istaknula koga bi osobno voljela vidjeti kao svog nasljednika, a nakon Štromarove najave za pretpostaviti je da je to ministar Ivan Vrdoljak. No, otvaranjem tog praznog prostora, te čistine u stranci, zapravo je radila u korist vlastite štete, te će sada sve do parlamentarnih izbora HNS ostati poprište sukoba, umjesto da ostane čvrst i zadrži kontrolnu ulogu nad SDP-om u izvršnoj vlasti. 

  SDP pak kao strateški partner, sa spoznajom o daljnjem padu rejtinga HNS-a, ali i ozlojeđen što HNS u Zagrebu ističe svoju kandidatkinju Anku Mrak Taritaš, sada koristi situaciju i već pušta u medije spinove o tome da HNS u narednom mandatu u zajedničkoj koaliciji može računati na svega 5-6 mjesta, mada je zapravo, ruka-ruci, već bilo dogovoreno 8 ili 9. A sve je začinjeno i tvrdnjama da HNS čak nije sposoban ni imenovati novog ministra kulture. 

 Umjesto da je HNS poslužio kao korektiv SDP-u, na kraju mandata će ispasti da se SDP njime samo igra i drži ga kao smokvin list za sve što je sam propustio učiniti. Vrh HNS-a, da bi se spasio, morao bi stoga pod hitno definirati program, izborni cilj i kadrove za iduće izbore, a Vesna Pusić jasno i glasno reći s kim HNS ide na izbore, te hoće li ostati na čelu stranke, a ako ne, koga vidi kao nasljednika.