Sad kad su ponovo u modi 80 godine, mnogi će se sjetiti starog subverzivnog žargonizma iz školskih učionica: »Tile te dagle«, što je značilo pogled na sliku druga Tita na školskom zidu. E, toga više nema – barem ne na Pantovčaku, nakon što je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović brzopotezno provela barem jedno svoje obećanje i deložirala Josipa Broza. 

   S druge strane, premijer Zoran Milanović izjavio je jučer: »Tito i Tuđman su najbolje što su Hrvati u danim razdobljima svoje povijesti imali, i oni koji to ne razumiju, ne razumiju ni hrvatsku povijest«. 

   Na stranu potez nove predsjednice koji bi dobar dio javnosti mogao osuditi i čime bi mogla izgubiti ponešto na popularnosti, jer za nju su sigurno glasali i birači koji poštuju Tita i zapravo misle kao Milanović, da su i Tito i Tuđman bili važni za pojedine epohe, ali jedno je sigurno – predstojeća izborna kampanja opet će se voditi na istim relacijama: Tito-Tuđman, ustaše-partizani. Već sad nam je jasno oko čega će se Tomislav Karamarko i Zoran Milanović u tv-dvobojima »pošorati« – o istome uvijek isto, ideološke teme dominirat će i ovog puta. 

   Prije svega, to je u skladu s najavama premijera pod geslom »ili oni, ili mi«. Drugo, ni Karamarko ni Milanović sigurno ne mogu dugo zadržati koncentraciju govoreći o ekonomiji, BDP-u, agregatnoj potrošnji ili europskoj financijskoj omotnici. Iz jednostavnog razloga što ih to osobno baš i ne zanima. Iako je HDZ u međuvremenu doveo svoje Bavarce koji najavljuju novi gospodarski program, a saborski zastupnici i ostali dužnosnici SDP-a dobili šalabahter u kojem izrijekom piše da Karamarku o ulaganjima u energetski sektor ili vodno gospodarstvo doslovno treba reći da ne govori istinu jer Vlada sve to »već odavno čini«, teško je zamisliti da bi se njih dvojica u debati ozbiljnije uhvatila za bilo koje ekonomsko pitanje, osim možda onih egzaktnih poput poreza i poreznih stopa. 

  Tito i Tuđman are not dead – realniji je scenarij za 2015. godinu. Pritom, čini se da bi zakon o javnoj televiziji do parlamentarnih izbora mogao biti promijenjen te da se u redovima vladajućih ozbiljno razmišlja o tome da se, kao i za predsjedničke izbore, i za parlamentarne uvede obvezna debata kandidata za premijera. Naravno, Tomislav Karamarko od toga može samo pokušati pobjeći, pa i danas već izjavljuje da se premijer »gadno prevario ako misli da će on glumiti drugog ovna na brvnu«. Logično, Karamarko se prestrašio oratorskih sposobnosti Milanovića, koji zna logički ispreskakati svakog suparnika, a kamoli verbalno nevještoga šefa HDZ-a. No, to nije jedini razlog. Ako u HDZ-u realno analiziraju stvari, onda znaju da Karamarko od debata treba bježati i zato jer će se u toj vrsti sučeljavanja, uz dominantne ustaša-partizan i Tito-Tuđman teme, HDZ loše provesti. 

   Naime, ako danas u pretkampanji Karamarko inzistira na jugofilima, »onima koji nikada nisu htjeli Hrvatsku« i sličnim mudrolijama, što li će tek raditi u kampanji, pogotovo ako bude isprovociran Milanovićevim navlakušama i nasapunanim daskama? Kako li će njih dvojica raspravljati o braniteljima i šatoru u Savskoj, a da se Karamarko ne saplete i ne prizna da je cijela ta režija, koju više većina javnosti ne podržava, njegova? U svakoj od tih tema šefa HDZ-a može se pokušati izvlačiti jedino zaoštravanjem, a ako je upravo Karamarkovo desničarenje (za razliku od Kolindinog) i sada javnosti nesimpatično ili čak odiozno, te je to glavni razlog njegove osobne nepopularnosti, što li će tek biti nakon sučeljavanja? Svima je jasno da takvi Karamarkovi nastupi mogu završiti samo u ekstremističkom diskursu. 

A u njihovoj polemici na temu Tito ili Tuđman, mogao bi lako pobijediti Tito. Glede i unatoč Pantovčaku na kojemu te Tito više ne gleda.