Premijer Zoran Milanović ironizirao je sve moguće dosadašnje zahtjeve o referendumima o svemu i svačemu, rekavši kako »sad baš on želi referendum« jer su estradnjaci i ljubitelji lijepog plavog Jadrana pokrenuli cijelu kampanju protiv crpljenja nafte i plina u Jadranu. Poznajući njega, ta ironija mogla bi na kraju prerasti u pravu inicijativu za referendum o iskorištavanju Jadrana, no zasad je to samo politička poruka.

   A s druge strane su izjave šefa oporbe Tomislava Karamarka da je HDZ izričito protiv tog referenduma. No, ne zato što se HDZ protivi izjašnjavanju građana nego, upravo suprotno, jer je ideja o crpljenju ugljikovodika u Jadranu toliko loša i neprihvatljiva da njemu nikakav referendum nije ni potreban. Jedan od najvećih energetskih i gospodarskih projekata Hrvatske za iduće desetljeće koji bi zemlji mogao donijeti milijarde eura i dolara zarade, za šefa oporbe i wanna-be premijera HDZ-a Karamarka je – avantura. Na pitanje o njegovu osobnom stavu o tim istraživanjima, rekao je da bi trebalo odvagnuti što je važnije, turizam od kojeg dobro živimo ili ići u neku avanturu. »Ja sam da sačuvamo naše prirodne potencijale i turizam«, rekao je predsjednik HDZ-a.

   To je čovjek koji odgovorno želi voditi Hrvatsku, koji tvrdi da će HDZ donijeti gospodarski rast, da Hrvatska treba biti konkurentna i razvijati sve svoje resurse, ne dajući ih drugima, već upravljajući njima sama na optimalan način. Budući hrvatski premijer ne samo da ne želi zarađivati novac za svoju Domovinu, on želi dakle poništiti i proceduru izbora tvrtki koje će istraživati Jadran koja je već provedena te valjda u potpunosti prekinuti proces koji je već dogurao do faze u kojoj je izabrano pet kompanija za istraživanja na deset polja – Marathon Oil, OMV, Eni, Medoilgas i Ina. Prvi radovi oko istraživanja na Jadranu trebali bi početi krajem rujna, no Karamarko bi, valjda, da preuzme vođenje vlade sve njih potjerao kući. Umjesto da podrži projekt, pomogne da se aktivira domaća industrija koja bi opskrbljivala istraživačke svjetske gigante i da se inzistira na zapošljavanju domaćeg kadra te dovuče predstavništva najmoćnijih svjetskih kompanija u hrvatske priobalne gradove, Tomislav Karamarko takav projekt smatra »avanturom«.

   Umjesto toga, on i njegovi bjelosvjetski bavarski stručnjaci razmišljaju o – devalvaciji kune. Ako postoji potez koji bi do kraja Hrvatsku bacio na koljena i doveo sve svjetske hohštaplere da za jeftine novce pokupe sve što u Hrvatskoj vrijedi, i onda odu, to je taj potez. Bi li i tada za Karamarka to bilo avantura, ili se radi o avanturi samo kad su Milanovićevi prijedlozi u pitanju?

   Uostalom, već smo se uvjerili kako Karamarko barata ekonomijom i financijama: HDZ-ov račun je deset milijuna kuna u minusu, pa kažu da sada traže »alternativne izvore financiranja«. To je velika garancija i za uspješno upravljanje javnim državnim financijama.

   Nije stoga čudo da premijer Milanović ironijom i sarkazmom odgovara na takve paušalne i neozbiljne komentare iz oporbe. Doduše, nije mu lako, ipak nasuprot sebe ima Olivera Dragojevića i Meri Cetinić, a oni znaju sve o moru. Doista bi se ljudi trebali baviti onim u što se razumiju, a ne pričati štetne gluposti samo zato jer znaju gdje je Vela Luka. Hrvatska je godinama u krizi, a svejedno ima dovoljno neozbiljnih ljudi da projekti vrijedni milijarde eura propadnu samo zato jer je netko neupućen i neuk. Jadran se iskorištava već 40 godina, a platforme su i dosad bile van dosega vidljivosti s obale i otoka, a i sada će biti najmanje 6 do 10 kilometara udaljene od turističkih mjesta na obali. Premijer Milanović rekao je skepticima stoga najlogičniju moguću stvar: »Možda ništa ne pronađu, a možda pronađu milijarde. I što ćemo onda? Da propustimo tu priliku?«.

   Odgovorna vlast ne smije propustiti takvu priliku, jer već dolazak tvrtki koje tek istražuju Jadran donosi prilike i dobit. Stoga, iako je zasad vjerojatno tek ironizirao, ova bi tema možda mogla doista završiti na referendumu. Zašto bi premijer preuzimao na sebe odgovornost za propast potencijalnog posla stoljeća? Baš bi bilo zanimljivo vidjeti bi li većina hrvatskih građana na takvom referendumu glasala protiv – vlastitog razvoja?

   Ako bi, to bi bio krajnji dokaz da je vrijeme da netko u Hrvatskoj jednostavno ugasi svjetlo i odustane od svega. Vratimo se u kaiće i lovimo ribice i mirno živimo u 22. stoljeću.