Sve što su mediji dosad pisali, pokazalo se istinito. Svi katastrofičari – tako su nas nazivali – bili su u pravu. Hrvatska je na dubljem moralnom dnu nego je itko ikad mogao i pomisliti. Predsjednika države stid je što strana policija hapsi bivšeg premijera.

Bivši premijer sjedi u ćeliji. Pola njegovih donedavnih suradnika također sjedi u raznim ćelijama, ili se kao pokajnici skrivaju u kutevima velegrada.Mediji su pisali da je HDZ zločinačka organizacija, sada se pokazalo da u optužnom prijedlogu za privođenje Ive Sanadera piše upravo to, da je bio vođa zločinačke grupe.

U medijima se može pročitati i da su u HDZ-u, ako su postojali crni fondovi, svi za njih znali.

To bi moglo značiti da je cijela vladajuća stranka bila organizirana s ciljem, među ostalim, pribavljanja nelegalno stečene dobiti. Ta dobit, ako se utvrdi kao nelegalna, po novom će se zakonu oduzimati – vladajući su predložili: pojedincima, oporba predlaže: i strankama.

Ne trebaju iz Uskoka i DORH-a curiti dodatne informacije da bi zdrava novinarska pamet došla do svih ovih zaključka kakve je donosila u prošlim mjesecima, otkako se HDZ odrekao Ive Sanadera, i da dođe do zaključka da je Hrvatska danas na korak od otvaranja pitanja  statusa HDZ-ove pravne osobnosti.

Sve što se događa danas oko Ive Sanadera, zatočenog u salburškoj ćeliji, vodi samo ka jednom novom pitanju: tko je sve znao i tko će sve još morati ne samo politički, kako traži opozicija, nego i kazneno odgovarati. Pojednostavljeno i brutalno: hoće li HDZ pohapsiti sam sebe, i hoće li u konačnici takva pravna osoba, koja je zasnovana na izbornim rezultatima koji su dobiveni kampanjama na prljavom, kriminalnom novcu, morati biti što – zabranjena, dokinuta, suspendirana…?

Danas, u prosincu 2010. to pitanje možda zvuči pretjerano. No, nije li i hapšenje Sanadera u siječnju, kad je ta tema iscurila iz DORH-a, izgledalo kao SF? Dokle će se doći, pitanje je na koje se i najgori katastrofičari sada već boje odgovoriti. 

A u oporbi su očito svjesni da će HDZ završiti u imploziji, pojest će sam sebe, i doista se na trenutke čini da će Zoran Milanović samo morati uštetati u ispražnjene Banske dvore, jer više nikoga tamo neće ni biti.

Zbog takvih projekcija, zadnjih mjeseci novinari su optuživani za histeriju, linč, patetiku, isljedništvo. I predsjednik Republike Ivo Josipović ovih dana govori kako medijskog pritiska na pravosudne organe ne treba biti, kako Hrvatskoj takvo medijsko raspoloženje zamjeraju i iz Europe, kako su mediji bili poslužili kao »medijska artiljerija« uoči pokretanja ovih velikih procesa.

Naravno da su bili artiljerija, a što bi drugo trebali biti u trenutku kad se Uskok ili DORH štite snagom medija, vuku za rukav sa svojim informacijama i bacaju pred javnost probne balone za svoje antikorupcijske akcije?

Tko će odbiti informaciju od visokopozicioniranog pouzdanog izvora? Mediji su u toj igri zato više bili »proturaketni štit« za dio pravosudnog sustava nego »artiljerija«. Sve piše u papirima DORH-a i Uskoka, mediji su samo ispravno prepisali i objavili sve što im je bilo servirano. 

A ni mediji ni DORH ili Uskok zapravo samo više nisu mogli izbjeći ono što je bilo neminovno – u Europi su otvoreni neki slučajevi propasti banaka koje su opljačkane za tri, četiri, tko zna koliko milijardi eura. Hrvatska i njezini vodeći ljudi bili su tek kotačići u korupcijskom mehanizmu te ogromne multinacionalne hobotnice.

Odrezana je glava, a naravno da su stradali i krakovi. Još su ostali samo pipci koji se, politički polumrtvi, još drže za fotelje u odajama Vlade.