Ako je ikome ovih ljetnih dana dosadno, a nema novaca ili energije za Zrće i slična opipljiva zadovoljstva, dovoljno je da uzme u ruke dnevne novine i lijepo se zabavi prepucavanjima predsjednice Vlade i predsjednika Republike. Oni se, svaki sa svog otoka, loptaju ustavnim određenjem o načinu i danu raspisivanja parlamentarnih izbora. 

Premijerka Jadranka Kosor želi diktirati tajming izbora, želi biti potpisnica pristupnog ugovora sa EU. Predsjednik Ivo Josipović to njezino zadovoljstvo relativizira, stavljajući se u ulogu nezavisnog arbitra između danas vladajućih i opozicije, što i jest njegova politička i ustavna funkcija. 

Nema, međutim, baš nikakvog razloga da se predsjednik Republike ikome opravdava zbog toga što na taj način postupa, pa čak i ako je stjecajem dnevnopolitičkih okolnosti doveden u situaciju da se s premijerkom mora prepucavati oštro kao nikad dosad, tumačeći gdje joj je ustavno mjesto.

Zabranjena komunikacija

Optužbe nekih HDZ-ovaca, poput Frane Matušića, o tome da je Josipović preuzeo ulogu vođe oporbe od lidera SDP-a Zorana Milanovića, smiješne su i doista besmislene, kao što Josipović i tvrdi. No, nije mnogo manje smiješna ni činjenica da se Josipović od takvih optužbi pokušava oprati, ili pravdati.

On je na svom facebook profilu ovih dana tako objavio fotografije koje dokazuju da se na otvorenju Dubrovačkih ljetnih igara nije družio sa SDP-ovcima nego i sa HDZ-ovcima, i to čak onim ministrima kojima je premijerka izričito zabranila da dalje komuniciraju sa šefom države, upravo zato jer da je on u funkciji SDP-a u ovoj pretkampanji. 

Potpuno je nepotrebno da šef države objašnjava svoje postupke u toj priči. A još je manje potrebno da se bogohulnim doživljava Josipovićevo pojavljivanje u kontekstu dnevne politike, čak i ako je posredno u funkciji oporbe. 

 U prvom redu, predsjednik Republike time ničim ne krši ustavne ovlasti, nego konzumira svoje pravo, pa i kao predsjednika Republike, na politički stav. Pa, Josipović je kao i svaki predsjednik izabran na izborima, izbori su politički proces, teška politička bitka s teškom političkom artiljerijom.

Zoon politikon

Prisjetimo se izborne kampanje 2010. godine, bilo je tu i branitelja, i crkve, i polemika o moralnim i ljudskim vrednotama, dakle o svim mogućim aspektima politike. I pobijedio je Josipović, kao kandidat SDP-a i lijevog oporbenog pola, koji danas ima konstantnu popularnost od preko 80 posto. Pobijedio je kao zoon politikon.

Nije predsjednik Republike neko božanstvo, svetinja izvan prostora i vremena, da se ne bi trebao očitovati o dnevnoj politici. Od čovjeka koji je izabran kao kandidat iz SDP-a, i dolazi iz SDP-ovog miljea, javnost i očekuje da nastavi zastupati, u najširem smislu, političke stavove i vrijednosti koje su ga i dovele na čelo države, sve drugo bilo bi izdaja njega samoga i onih koji su ga izabrali.

Predsjednik Republike, koji je danas vanstranački čovjek, također ima pravo objektivno sagledavati rad izvršne vlasti u državi kojoj je na čelu, pa i ako je ta njegova ocjena negativna. Dapače, za Hrvatsku može biti samo pozitivna činjenica da postoji moralni autoritet koji je objektivan – pa i prema radu Vlade, koja u gospodarskom smislu ništa nije riješila, nego dapače nečinjenjem produbljuje ekonomsku krizu. 

Zbog čega bi bilo blasfemično reći da šef države ima oči i vidi da je car gol, kad to i svi drugi vide? Nema nikakvog razloga da se to i javno ne konstatira, pa neće nitko zbog toga tražiti ostavku Josipovića. A i ukoliko je zatraži, koga briga – tek će to biti u funkciji kampanje koju već mjesecima zdušno vodi Jadranka Kosor o trošku poreznih obveznika kao šefica Vlade. 

Ni SDP, a ni sam Josipović nemaju nikakvog razloga dalje se pravdati zbog toga što im se stavovi poklapaju. 

To što je za HDZ-ovce, pa i jednog Matušića, to argument da šef države radi u korist jedne političke opcije, ne znači ništa. Pa nije li normalno da vladajući, koji su u padu, unaprijed traže alibi za svoj, kako se čini, neminovni poraz?! Ali, u tom porazu će im puno više pomoći Ivo Sanader nego Ivo Josipović.