Hajdemo se svi praviti malo naivni, hajdemo reći da ne znamo kako stvari funkcioniraju. I hajdemo se svi skupa čuditi halabuci koja se digla oko slučaja Linić-Grbić-Polančec.

  Danas bi mogli napisati najčudnije sklopove. Napisati, na primjer, da pojma nemamo da u ovoj državi borba protiv korupcije nije postojala dok nije donesena politička odluka o tome. I da je ta odluka donesena pod pritiskom Europske unije, jednako kao što je pod tim istim pritiskom i premijer Ivo Sanader morao otići. Možemo se praviti naivni, pa pomisliti da su stvari »u truloj državi Hrvatskoj« profunkcionirale same od sebe, no vjerojatno svi duboko u sebi jako dobro znamo da je Europa tražila rješavanje ove balkanštine i kaubojštine, a da je »politička volja« HDZ-a da se obračuna s korupcijom u vlastitim redovima zapravo bio dogovor nekoliko ljudi koji su zaključili da je Sanaderovo vrijeme prošlo, a njihovo došlo.

  Danas bi mogli napisati, na primjer, i da ne znamo da policija i odvjetništvo međusobno vjerojatno trguju, trpajući na vagu pravde slučajeve lopatom, i to očiju čvršće zavezanih od same božice Justicije. Nije valjda da smo toliko naivni da ne mislimo da se ministar MUP-a (ili njegovi ljudi) jednoga dana nisu lijepo posjeli i dogovorili s vodećim ljudima DORH-a o tome da je, eto, došlo vrijeme za progon HDZ-ovaca, ali bogami i SDP-ovaca, radi ravnoteže, da ne bi bilo da se rad policije i pravosuđa politizira… i sve tako.

  Možemo se praviti da nam nije jasno da je odvjetništvo u jednom trenutku, hajmo to zaokružiti na početak prošle godine, zdušno prionulo na posao, ekipiralo se i krenulo u križarski rat protiv korupcije, pa i u SDP-u. Policija je sipala dokaze iz svih izvora, a u tom trenutku, kad je krenula u obračun s mrskim sanaderovcima, premijerka Kosor je imala podršku 70 posto građana. Tada je bilo baš logično podržati je, čak i kad je riječ o jednoj depolitiziranoj instituciji kao što je DORH, ali dobro, o tempora o mores, vremena se mijenjaju i danas su već policija i DORH-u u otvorenom ratu, a sigurno je koincidencija što se to poklapa s padom političke podrške HDZ-u. A uostalom, i ministar Karamarko tvrdi da nije član HDZ-a i da s politikom nema veze, pa ni odnos MUP-DORH nema nikakve veze s cijelim tim kontekstom, a mi vjerujemo… Što ćemo, malo smo naivni.

  Danas bi mogli napisati na primjer i da ne znamo da politiku ipak čine samo ljudi, pa da itekako postoje oni iz suprotstavljenih tabora koji su u kontaktu na privatnoj razini kad je to potrebno, mada javnost misli da si nikada ni »dobar dan« ne bi međusobno prozborili. Hajdemo biti malko bedasti, pa pomislimo da neke kave mogu biti slučajne, a da onda već za dva dana bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec, praćen danju i noću svojim odvjetnikom Antom Nobilom, slučajno za svjesno montiranje anonimnih prijava optuži ravnatelja policije Olivera Grbića.

  Idemo se tome malo čuditi, a onda se još više pitati je li moguće da bi Grbić ili Karamarko, svejedno, kao vanstranački profesionalci uopće kontaktirali s vrhom jedne stranke, HDZ-a, i brifirali je formalno ili neformalno; ne daj bože i najavljivali im tko je sljedeći iz opozicije na popisu u natjecanju za najbanalniju namještaljku godine, a da pritom znamo da se svi zajedno u raznim VIP-ložama ili VIP-stranačkim prostorijama vole družiti, da su tako društveni i srdačni… Možemo jednako tako biti naivni i pomisliti da će saborsko istražno povjerenstvo sad, eto, na poziv SDP-a sve to o čemu u ovoj državi nitko ništa ne zna lijepo raskrinkati već na prvoj točki dnevnoga reda. Šurovanje policije s politikom, uloga odvjetništva u svemu tome, tko je kome prijetio i montirao, i zašto, s čijom političkom podrškom, ili kako bi premijerka rekla: »Idemo se dogovoriti koga se smije procesuirati…«.

  Svakako. Naravno. Obavezno.

  No, istražno povjerenstvo je, međutim, jedini instrument demokratskog sustava koji u svojim rukama ima opozicija. O svemu drugome u ovoj državi, pa i o dosezima borbe protiv korupcije, a to znači i smjenama (kojih nema) u vezi s time, odlučuje HDZ sa svojim polugama moći. Stoga, da u SDP-u ne iskoriste mogućnost istražnog povjerenstva za slučaj Linić-Grbić-Karamarko, bili bi stvarno naivni.