Vijest glasi ovako: Hrvatski sabor izmijenio je Zakon o pravima i dužnostima zastupnika, po kojemu se, s danom konstituiranja novog saziva parlamenta, izjednačavaju prava na starosnu mirovinu zastupnica i zastupnika. Izmijenjenim zakonom u tom se smislu uvodi prijelazno razdoblje za zastupnice do 2031. Pravo na ostvarivanje zastupničke mirovine ubuduće će ostvarivati zastupnici i zastupnice koji navrše 60 godina života, ispune 25 godina staža i najmanje jedan puni mandat u Saboru. 

Svi se sjećaju da je ranije za zastupničku mirovinu bilo dovoljno pola mandata, pa je bilo potpuno besmislenih ostavki, aktiviranja i zamrzavanja mandata, čime su zastupnici pogodovali jedan drugome. U tom smislu, u ovom mandatu učinjen je iskorak uvodeći minimum od četiri godine za saborsku penziju. Također, sada se ovim izmjenama ujednačavaju mirovinski uvjeti za muškarce i žene, tako da će ubuduće mirovinu moći ostvariti zastupnice koje navrše 60 godina života, dok je dosad taj limit za žene bio 55 godina. Stoga to jest pooštravanje, doslovno gledajući. 

No, ako se zna da je jedan od glavnih zahtjeva građana kroz posljednje godine, makar na simboličkoj razini, potpuno ukidanje saborskih mirovina, onda je sadašnja intervencija u ovaj zakon zapravo smiješna, jednako kao što su pomalo smiješne i opservacije oporbe da se odgodom njegove primjene do idućeg saziva Sabora samo prolongiraju postojeće povlastice. Točno, ali zakon je, naime, gotovo jednoglasno usvojen. Svi sadašnji i bivši zastupnici koji, dakle, imaju beneficirane mirovine, ostaju sigurni i mirni. Aktualna politička elita se ne dira. 

Iako čak i dio zastupnika eksplicitno traži da se u mirovinu ide po općim propisima, kao što u ime mase običnih umirovljenika koje zastupa to traži Silvano Hrelja iz HSU-a, kompletan sastav Sabora na koncu izglasava zakon koji im na snazi ostavlja vlastite povlastice. Čak i on međutim na kraju zaključuje da, ako se povlastice jednom i ukinu, onda bi se specifičnost posla saborskih zastupnika mogla valorizirati na druge načine, posebnim dodacima, kao u slučaju akademika na primjer. Eto kako se oporba lako složi s vladajućima: odavno je Andrija Hebrang ustvrdio da saborski zastupnik radi sedam poslova u isto vrijeme, pa mu nijedna plaća nije prevelika, sa čime se očito slažu u svim strankama. Tako i dalje ostaje vrijediti staro hrvatsko pravilo da su svi građani jednaki, osim onih koji su barem malo jednakiji od drugih. 

A premijerka Jadranka Kosor sa svojim HDZ-ovim timom najbolje zna o čemu je tu riječ. Iako je već ranije podijelila beneficije tisućama branitelja za koje nitko ne zna kad su i gdje ratovali, pa odbija objaviti registar branitelja i šalje policiju po one koji to pokušaju, sada se nakon presude Gotovini poseže čak i za duboko spornim i politikantskim rješenjima, prema kojima će se branitelje proglasiti posebnom ustavnom kategorijom. Što će to zapravo značiti, još nitko ne zna, ali jasno je da će se u cilju sakupljanja izbornih bodova ponovno stvoriti još jedna, nova kategorija jednakijih građana. Pitanje je, međutim, hoće li to značiti i reviziju statusa branitelja, ili će se glasati za sve »u paketu« kakav je danas, bez obzira na cijenu? Trebat će također mijenjati i Ustav, a to znači i – dobiti podršku opozicije, jer za to treba dvotrećinska većina. 

HDZ planira gotovo desetinu stanovništva proglasiti novom ustavnom kategorijom, a ti Zorane Milanoviću glasaj protiv izmjena Ustava i naših branitelja, ako možeš. 

Neprincipijelno i jefitno. Gorak osjećaj.