D. Kovačević
Da je Milanović u stanju svojom »spikom« odobrovoljiti auditorij to je uostalom već nebrojeno puta doista i dokazao – valja se samo prisjetiti njegova posjeta Rijeci prošloga ljeta nakon sukoba sa Slavkom Linićem
Ako je Zoran u ičemu dobar, dobar je u fajtu. On jedva čeka fajt s Karamarkom, jer zna da će ga jedan na jedan uvijek rasturiti. Sučeljavanja su ono što će mu donijeti novu pobjedu – tako najbliži suradnici premijera Zorana Milanovića vide izbornu godinu koja je pred nama. Uvjereni su da se premijer budi iz trogodišnjeg zimskog sna koji mu je, šapću, bio malo i dosadan. On najviše voli stranačku politiku, fajt i pobjedu, govore ovih dana, potpuno sigurni u dvije stvari: da je na predsjedničkim izborima Kolinda Grabar-Kitarović dobila najmanje 5-6 posto više podrške nego što bi HDZ ikada uspio dobiti dok ga vodi Tomislav Karamarko i, drugo, da predsjednik HDZ-a jednostavno nije dorastao retoričkom stilu Zorana Milanovića, a upravo su sučeljavanja u netom završenoj predsjedničkoj kampanji pokazala koliko su važna.
Naime, po teoriji odnosa s javnošću, sama kampanja i sučeljavanja mogu prevagnuti za još 3-4-5 posto. To su brojke na koje u vrhu SDP-a računaju za izbore 2015. godine, a nadaju se i da će njihovo naglo osvješćivanje socijalnih problema građana isto pridonijeti s barem nekoliko postotaka, jednako kao i novi EU novci i projekti, te da će u finiš kampanje SDP s partnerima ući s prednošću nad HDZ-om. Uostalom, dio građana doista je dobio i po nekoliko stotina kuna veće plaće, i u SDP-u računaju da za njih nema bolje računice od te. Samo vlastiti džep odlučuje na izborima, misle.
»Pa evo vidite, Karamarko se cijelo vrijeme i ne pojavljuje u Saboru. To je zato jer se boji Milanovića. On točno zna da mu ne može parirati kad Zoran krene sa svojim retoričkim bravurama«, kažu njegovi fanovi u SDP-u i Vladi. U zadnjih nekoliko tjedana Milanovićevi suradnici kao da su dobili injekciju infuzije. Zanimljivo, to se poklapa s izbornim porazom Ive Josipovića u kojeg je, kako se sad čini, najmanje vjerovala stranka iz koje je potekao i koja je trebala odraditi najviše posla. Dapače, u vrhu SDP-a kao da se raduju da je Josipović izgubio. To jest, obrnuto – da je Kolinda pobijedila. »Sad će Zoran moći šutirati HDZ koliko god hoće, prokazujući kakva je to stranka. Ovo s lentom, pa to je genijalno. Takve stvari samo će ukazivati, svaki dan, na razlike između HDZ-a kao retrogradne nacionalističke stranke i SDP-a i partnera kao građanske opcije«, uvjereni su u SDP-u.
Pritom, angažirali su nove PR savjetnike, posao na kampanji vodit će im ugledni Alex Brown, dobitnik niza cehovskih nagrada i veliki pobjednik izbora u Češkoj. Kako se čini, i on Milanovića uvjerava u isto što i drugi u stranci, da je u nastupu neusporedivo jači od šefa oporbe i da to može postati njegova ključna prednost za osvajanje drugog mandata.
Da je Milanović u stanju svojom »spikom« odobrovoljiti auditorij to je uostalom već nebrojeno puta doista i dokazao – valja se samo prisjetiti njegova posjeta Rijeci prošloga ljeta nakon sukoba sa Slavkom Linićem. Izgledalo je da će ga riječki lavovi rastrgati, koliko su bili bijesni. Ali nakon izlaska iz dvorane, svi su se grlili i ljubili. Pobuna je bila ugušena.
Što je najvažnije, nakon poraza na predsjedničkim izborima, na Predsjedništvu stranke nitko, baš nitko, nije Milanovića prozvao na odgovornost za taj poraz. Na taj način i njegova pozicija u vlastitoj stranci ostala je sigurna i netaknuta. To mu omogućava i da suvereno može početi pregovore o širenju lijeve koalicije – doduše Mirela Holy već je počela dobivati osip koliko se uzrujava od njegovih stalnih poruka i poziva. No, realno, SDP će na ovim izborima ili nakon njih sigurno podržati HNS, IDS, HSU, Laburisti, PGS, niz manjih stranaka i građanskih inicijativa, i na kraju vjerojatno i ORaH. »Premijer je baš prpošan, vidi se da vjeruje u svoju pobjedu«, rekao je nakon sastanka Kukuriku saveza prošlog tjedna u Puli jedan od stranačkih lidera.
Bilo to realno ili ne, nagomilalo mu se još afera u stilu Siniše Varge ili ne, podržala ga cijela ljevica ili ne, Milanović – činjenica je – ima jednu ključnu prednost u odnosu na Ivu Josipovića: pobjednički gard. Sada kad nitko više ne vjeruje da je Zoran Milanović još uvijek politički živ, on u sebe i dalje vjeruje. To je faktor koji će u ovim izborima biti izuzetno važan za njega.
