Kako je oporba ukrala prosvjednike

Politika na trapezu Tihane Tomičić

Tihana Tomičić

foto: Sergej DRECHSLER

foto: Sergej DRECHSLER

Opozicija je zadnjih dana »ukrala prosvjednike« i vrlo pragmatično iskoristila proteste u svom cilju, te uz pomoć predsjednika  države uspjela destabilizirati vladajući HDZ



Netko mudar lako bi poslije rekao, na mjestu premijerke Kosor,  kad bi izbore ipak sazvao na samom kraju mandata, u prosincu ili siječnju 2012.: što možemo, pregovori su okončani tek u rujnu…



Stvari se mijenjaju, i nakon intervencije  predsjednika Republike Ive Josipovića koji se otvoreno stavio na stranu  građana, prosvjednika i, posljedično tome, opozicije, sada je jasno da je  suprotno: opozicija je zadnjih dana »ukrala prosvjednike« i vrlo pragmatično iskoristila proteste u svom cilju, te uz pomoć predsjednika  države uspjela destabilizirati vladajući HDZ kojemu partneri iz HSS-a i  SDSS-a opasno počinju iskazivati neposlušnost tražeći izbore čim priča  sa EU bude okončana.


Iako Joža Friščić još pomalo vrluda, pa kad mu  Kosor nije u blizini oštro traži datum izbora, a nakon susreta s njom još  uvijek gubi živce jer je jasno da je dobiva »pljuske« u Banskim dvorima,  ipak ni HSS ni SDSS danas više ne bježe od zahtjeva da se datum izbora doista konačno definira.


Ukoliko to ne bude učinjeno, upitna je i budućnost vladajuće koalicije nakon lipnja, to je danas zorno vidljivo.A da bilo samo malo više mudrosti premijerke Kosor, mogla je i  malo duže politički trajati. Da je došla u parlament, kako su zastupnici SDP-a i oporbe danima tražili, konzultacija kod predsjednika Josipovića ne bi ni bilo, što on i sam lijepo između redaka potvrđuje. Jadranka Kosor mogla je doći u Sabor i reći: izbori će biti najesen, ako EU pregovori dobro prođu.


Tada bi prosvjednici otišli kući,  oporba zašutjela, a Josipović mirno nastavio putovati svijetom i regijom.



Konzultacije kod predsjednika Republike stvorile su dojam da je  jedino HDZ potpuno usamljen u ignoriranju građana na ulicama, apsolutno neosjetljiv na apele građana, gluh i slijep na  težak život običnih ljudi koji nisu obijesni, nego gladni





Netko mudar lako bi poslije rekao, na mjestu premijerke Kosor,  kad bi izbore ipak sazvao na samom kraju mandata, u prosincu ili siječnju 2012.: što možemo, pregovori su okončani tek u rujnu, lijepo  smo se ogradili na vrijeme…


Ovako, dogodile su se tri, za HDZ sigurno  neželjene, nuspojave: prosvjednici su još na cesti, vladajuća koalicija  je uzdrmana, a šef države za totalno narušavanje funkcioniranja sustava optužuje upravo premijerku.


Na koncu, dogodit će se i četvrto:  kad se zatvaranje europske priče pomakne za rujan, teško će se u  HDZ-u oprati od dojma da je baš sadašnja ulična destabilizacija, koju  Kosor nije htjela zaustaviti određivanjem datuma izbora, pridonijela  odgodi. Tada će i europski karakter njezine politike biti doveden u pitanje, a jedan je od rijetkih točaka konzistencije aktualne Vlade. Vrlo  politički nemudro, i poprilično kratkovidno.


Konzultacije kod predsjednika Republike stvorile su dojam da je  jedino HDZ potpuno usamljen u ignoriranju građana na ulicama, apsolutno neosjetljiv na apele građana, gluh i slijep na  težak život običnih ljudi koji nisu obijesni, nego gladni, da citiramo  predsjednika Josipovića.


On je prvi građanin među jednakima, i ima  pravo u njihovo ime arbitrirati, pa i o demonstracijama. S obzirom da  je Kosor u potpunosti ignorirala i prosvjednike i opoziciju, i birače i  političke stranke, što je šefu države drugo i preostalo nego da sazove  konzultacije i pokaže da je premijerka danas Pale sam na svijetu?!


Zadnje što joj je trebalo bio je još i sukob s predsjednikom, a paralelno, stjecajem okolnosti, i guvernerom Željkom Rohatinskim, no nije bilo političke pameti, i zato je danas HDZ na nevjerojatnih 6,6 posto podrške birača.


A samo je trebalo reći: okej, dečki, neka vam bude, izbori su u rujnu.  Dva mjeseca razlike sigurno nikome ne čine proljeće, a još manje – jesen.


više vijesti