Za vrijeme rekonstrukcije Vlade uoči nove godine, a i u danima nakon, sada kada se predviđa da ni ministar Božidar Kalmeta sigurno više neće dugo uspjevati odolijevati upitima iz DORH-a i Uskoka (jer kao što kaže premijerka Kosor: Kalmeta govori tamo gdje treba govoriti), ponovno je aktualizirano pitanje legitimiteta ove Vlade.

Nećemo sad opet o tome kako je i zašto Sanader otišao, a Jadranka Kosor ga naslijedila »ukazom«, to je već svima dosadilo, niti o tome da u Vladi više ne sjedi gotovo dvije trećine ministara  od onih koje je 2007. parlament potvrdio.

Oporba sada ima novu, zanimljivu tezu, koju je u nekoliko navrata već izrekao SDP-ov zastupnik Arsen Bauk, polemizirajući s SDSS-ovom podrškom Vladi: ova Vlada nema podršku većine birača koji su izašli na izbore na zadnjim izborima 2007. godine u Hrvatskoj.

Naravno da je riječ o dnevnopolitički motiviranoj matematici, ali nije baš ni da je netočna.

Uostalom, pitanje izbornog legitimiteta uvijek je aktualno političko pitanje. Tako i riječka oporba iz redova Liste za Rijeku uporno postavlja pitanje kako je moguće da SDP-ova gradska vlast sa svojom »kobasičastom« koalicijom vlada već dvadeset godina željeznom rukom svim polugama Grada Rijeke, a na zadnjim izborima je dobila podršku, kako su izračunali, svega 14 posto ukupno upisanih birača. 

Naravno, većina od tih 14 posto glasala je za SDP-ov savez, i to nije sporno jer je to rezultat sustava parlamentarne demokracije, od kojeg dosad nije izmišljen bolji, no činjenica je da stranke i njihovi lideri mogu donositi odluke na temelju podrške praktički jedne desetine stanovnika nekog područja.

Ako ćemo već u analize, valja se podsjetiti i da je HDZ na parlamentarnim izborima 2007. praktički osvojio svega dva i nešto posto više glasova od SDP-a, ali mu je to izbornim sustavom i D’Hontom donijelo 61 mandat, dok je SDP samostalno osvojio 56 mandata u Saboru. HDZ, kako je poznato, vlada zajedno s HSS-ovih šest zastupnika, ali i sa podrškom čak 13 ostalih zastupnika koji nisu izabrani »redovnim«, odnosno izvornim glasovima birača, već glasovima dijaspore i manjina. 

U pokušaju da dokažu da aferama i međusobnim sukobima kompromitirana i oslabljena ekipa premijerke Jadranke Kosor uzde u državi još uvijek drži upravo zahvaljujući SDSS-u i manjinama, socijaldemokrati su posegnuli i za tom, za neke vjerojatno i bogohulnom tezom o »manjoj vrijednosti« glasova manjina i dijaspore.

No, na neki način su u pravu. Jer HDZ je svoj 61 mandat osvojio izravno od birača s prebivalištem na tlu Republike Hrvatke putem njihovog općeg biračkog prava, glasajući za kandidate političkih stranaka u deset izbornih jedinica.

Naravno, i HSS je osvojio svojih šest mandata na isti način, kao i ranije HSLS svoja dva mandata, koji su danas postali nezavisni, također kao dio vladajuće većine, no to je već neka druga duga priča… Ali, manjine i dijaspora sa svojih 13 glasova podrške Vladi svoje su mandate dobili posebnim biračkim pravom, dijaspora sa svojih pet mandata i manjine sa ukupno osam, od čega tri drži SDSS. Njihovi su mandati rezultat posebnog sustava zaštite manjina i dijaspore, i ti su mandati ostvareni putem dodatno utvrđenih kvota. 

Brojati na takav način »krvna zrnca« zastupnika sigurno ne zvuči baš pretjerano politički korektno, no činjenica je da su upravo ti mandati bili i faktorom nedavnih izmjena Ustava i potom izbornog zakona, istog onog kojim je SDSS dobio nova zagarantirana mjesta u Saboru, dok je oko dijaspore, eto, napokon postignut kompromis i konačno ukinuta dosadašnja nefiksna kvota kojom je HDZ oduvijek neskriveno manipulirao.

Također, valja se možda podsjetiti i stavova čelnika HSS-a Josipa Friščića na izborima 2007. godine, kad je SDP još donekle računao na »seljake«.

Tada je Friščić lijepo rekao da će HSS surađivati s onima koji »na tlu Hrvatske od birača s općim biračim pravom dobiju većinu«, dakle u prijevodu, upravo s onima koji pobijede po kriterijima koje danas spominju socijaldemokati dokazujući da Vlada nema izvorni legitimitet birača Hrvatske.

Stvar je komplicirana, ako će se sagledavati politički, ili moralno. Ali, matematički, dva i dva su – većina, te ostaje istina da Vlada trenutno opstaje zahvaljujući samo glasovima Hrvata van Hrvatske i manjina.