Naime, dosad su gradonačelnici bili smjenjivi samo na referendumu, ali budući da je on bio mrtvo slovo na papiru jer je pretpostavljao 20 posto potpisa svih birača, pa je faktički bio neprovediv u današnjim društvenim uvjetima u Hrvatskoj, sada se referendum kao instrument briše. Umjesto toga, Bauk jača parlamentarnu vlast i predlaže da gradonačelnika jednom godišnje, pri izglasavanju proračuna, može smijeniti – gradsko vijeće. To je naizgled in favorem lokalnih čelnika, jer oni obično kontroliraju i vijeća, a referendum kao opasni alat neposredne demokracije ispada iz igre. No, zapravo si time ministar uprave može nabrati priličnog svraba: načelnici se boje vijećnika kao vrag tamjana, jer takvi su, praksa pokazuje, potkupljivi, spremni mijenjati stranačke boje, vole matematiku i nisu stabilne strukture, da se našalimo. 

    Zato je među gradonačelnicima zavladala opća panika: boje se stalnih izvanrednih izbora, znajući da bi ovakvim rješenjem mogli postati – odgovorniji. Zato se pozivaju na tvrdnje da takvo Baukovo rješenje može postati preskupo za državu, ako svake godine bude na desetke izvanrednih izbora. 

    No, čini se da ministar ima podršku premijera, jer je predloženo još jedno novo, reformsko rješenje: gradonačelnici i župani dobit će i ovlast imenovanja članova u nadzorne odbore i upravna vijeća. Dosad su to činili lokalni parlamenti, a sada će načelnici osobno odgovarati za kadriranje. Netko bi mogao reći da im se time daju prevelike, neograničene ovlasti. No, zapravo, Bauk ovime kaže »popu pop, a bobu bob«: ako ste već lokalni šerifi i odlučujete o kadriranju, onda ubuduće preuzmite i odgovornost za to. 

    Na taj način ubuduće više neće za sve odgovarati šefovi komunalnih poduzeća, primjerice – već i sami načelnici. 

    Hoće li se lokalni bogovi i batine prestrašiti tolike vlastite moći? 

    Vidjet će se uskoro, kad Baukov zakonski paket prođe saborska čitanja. Uostalom, i taj je nacrt već prošao niz filtera u SDP-u i Kukuriku koaliciju, i ipak se našao pred zastupnicima. A u svakom slučaju, očito je da aktualna državna vlast ima velika očekivanja od lokalne razine – tako gradonačelnici, a ubuduće i župani, mogu biti ujedno i zastupnici u Saboru. Ovlast više za njih. No, pitanje je jesu li voljni uopće na svojim leđima nositi toliki teret? 

    Ako ovo prođe, možda 2013. po prvi puta više ne bude grabanje za lokalne izbore. Kad stvar zagusti, obično biva: brigo moja prijeđi na drugoga. Možda u Rijeci nitko i ne poželi postati Vojkom Obersnelom.