Najpametnije što je ministar obrazovanja Željko Jovanović mogao učiniti da smiri »ludnicu« u srednjoj školi u Kaštelima gdje su učenici bili upisani mimo zakona i mimo bilo kakvih pravila, jest – da se tamo osobno pojavi.

Splitski HDZ-ovci dan kasnije taj nenajavljeni dolazak ministra u školu već nazivaju »milicijskim upadom druga Jovanovića«, no trebalo je imati petlje otići na lice mjesta, uplakanu djecu poslati u druge smjerove i razrede, a ravnatelja koji je prekršio zakon učas smijeniti, uz javnu poviku koja je to pratila. Nema boljeg načina da se takav Gordijski čvor nervoznih, uplakanih, a pritom dovedenih u zabludu građana, riješi – nego ga prerezati. 

   Svi komentari građana koji su objavljivani na portalima nakon ministrova posjeta Kaštel Štafiliću, gdje je i djeci i roditeljima poručio da ga prestanu praviti budalom, podržali su odlučnu akciju ministra koji je naumio kazniti svakoga tko krši zakon, i mimo bodovnog praga, nomenklature zvanja pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, a i negativnog mišljenja Ministarstva, ustraje na upisu učenika koji na to od prvog dana nisu imali pravo. Javna tajna je, ili barem sumnja, da iza naizgled iracionalnog ponašanja smijenjenog ravnatelja stoji dugogodišnja korupcijska praksa. I to se uvijek mora prerezati. 

  Unatoč tome što vrlo često izjave aktualnih Milanovićevih ministara znaju zvučati kao puke floskule, a najviše upravo one izjave o tome što su zatekli u Vladi i resorima nakon odlaska HDZ-a, sve se više čini da je to ipak istina.

Svatko je u ovoj državi mogao činiti što je htio, a sve je bila samo stvar dogovora, ruka-ruci. Sve ono što se općenito pripisuje mentalitetu koji je vladao u HDZ-u (optuženom za sve moguće krimene), samom njegovom habitusu – čini se da je ipak točno. Čak su se i djeca u prvi razred srednje škole upisivala mimo ikakvih pravila. Što se tek onda događalo u javnim poduzećima, gdje stvarno ima dosta love za pokrasti?! 

   Stoga splitsko-dalmatinski HDZ-ovci nisu mogli napraviti ništa gluplje nego jučer pozvati ministra Jovanovića na ostavku – zbog zaštite zakona?! Da nije čak malo i smiješno, bilo bi tragično da jedan župan (ali valjda je tako kad se zoveš Sanader) poziva dužnosnika na ostavku jer je prekinuo kaos, a uveo zakon. Utoliko, Jovanović, kao i premijer Milanović, može biti apsolutno sretan i miran s takvom oporbom. 

  Ono što će za njega, međutim, biti mnogo teži zadatak od rješavanja jedne krizne situacije na terenu, jest borba za proračun. »Front« se seli prema sindikatima, koji upravo provode »antijovanovićevski« referendum protiv izmjena TKU-a, a onda i prema vlastitim redovima, gdje ministar financija Slavko Linić ne odustaje od najave o smanjenju koeficijenta prosvjetarima za 10 posto u ovoj godini ako TKU padne, a da se o daljnjim kresanjima u 2013. i ne govori. Čak i ako preživi sindikate, da bi dugoročno opstao, Jovanović prvo treba preživjeti Super Slavka i »sud« svoje partije.