Snimio Ivica TOMIĆ
Komadini i županijskom SDP-u cilj je uz sebe zadržati partnere iz HNS-a (koji to neće biti ako bi kandidat slučajno bio aktualni Vidoje Vujić), i privući što jače druge partnere. Ako postoji obostrana volja, zašto ne?
Možda Primorsko-goranski savez ponekad izgleda kao stranka koja je »lijevo smetalo«, jer nije uvijek definiranog opozicijskog stava prema SDP-ovoj lokalnoj vlasti u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji, a i redovito ih u ciklusima napuštaju zapaženiji stranački ljudi, kao bivši predsjednik Dinko Beaković nedavno, ali evo njihovi vodeći ljudi uvijek se nekako izvlače iz svih nevolja.
Koliko god to nerviralo SDP-ovce u riječkom krilu stranke, a možda čak i sam Ibler, županijski SDP-ov čelnik Zlatko Komadina ovih dana, kako se čini, ubija dvije muhe jednim udarcem: em se vraća u arenu kao kandidat za župana, em razgovara s PGS-ovcima, vrlo prijemčivima za tu ideju, kako bi na izborima iduće godine bezuvjetno i pobijedio, kad je već ponovno aspirant na mjesto župana.
Sad kad se vraća na staro prizorište, Komadina ne može riskirati poraz, te je njegov pragmatizam i očekivan, i logičan.
U tom slučaju, koji je naravno još vrlo hipotetički, pred birače bi zajedno izašao savez SDP-HNS-PGS, dakle potencijalna koalicija koja ima zajedničku ideološku potku i prirodna je koliko uopće može biti. Naravno, PGS se boji potencijala Lesarovih Laburista, koji su na izborima u 8. jedinici prošli više nego dobro i čak dobili jedan mandat.
Ništa manja opasnost Laburisti nisu ni za SDP, a HNS-ovcima ih, molim, ne spominjite. Čačić dobije osip od same pomisli na Lesara. Stoga nema jačeg kohezivnog faktora od zajedničkoj suparnika, a to Laburisti za sve tri stranke jesu.
Takvim savezom iz kombinacije bi možda ispale male ne-stranke koje danas uredno egzistiraju kao partneri SDP-a u Županijskoj skupštini, a koje, eto, sada napamet ne uspijevamo pobrojati ni da nas puškom tjeraju.
Šalu na stranu, sadašnju županijsku vlast čini sedam ili osam stranaka i strančica – sve to zahtijeva širu mrežu, više međusobnih usluga, više zapošljavanja i klijentelizma. Manje partnera – manje gnjavaže, legitiman je princip.
Uz to, na sceni je u ovoj regiji i novi HDZ: Butkovićevi dečki su se okupili prije nekoliko dana i svečano objavili da je HDZ za regionalizaciju i decentralizaciju! Molim?! Tiskarska greška? Pa, što može PGS nego tražiti ideološki bliske partere slijeva sad kad su i HDZ-ovci postali regionalisti?
Još je nekoliko slojeva iza ovakvog scenarija: prije svega, Komadina kao novi-stari šef ove regije želi bildati svoju autonomiju u odnosu na Ibler kad god može.
Poznato je da je šef SDP-a Zoran Milanović svojedobno polagao nade u suradnju s Darijom Vasilićem, ali onda je u nekom trenutku zaključio da s njim baš i nema što razgovarati, te je PGS dobio trajno crveno svjetlo sa Iblera. Sada županijski SDP preispituje takve odluke kao konačne.
Ako predsjednik županijskog SDP-a Zlatko Komadina sa suradnicima procijeni da je PGS poželjan partner, pitanje je hoće li na to moći utjecati i vrh stranke, a vjerojatno još i manje gradski SDP pod kontrolom Vojka Obersnela.
Naravno, jedan je princip u cijeloj priči vrhunski: stvoriti takav savez da on jamči izbornu pobjedu. Komadini i županijskom SDP-u cilj je uz sebe zadržati partnere iz HNS-a (koji to neće biti ako bi kandidat slučajno bio aktualni Vidoje Vujić), i privući što jače druge partnere. Ako postoji obostrana volja, zašto ne?