Foto Darko JELINEK
Nije kvaka u tome da je Čačić nezamjenjiv – nitko nije – već u činjenicama samim: HNS-u pripada mjesto prvog potpredsjednika i resor gospodarstva, što znači da Vesna Pusić na to mjesto ne bi mogla doći nakon Čačića bez izmjene koalicijskog ugovora, što je druga riječ za potres
Na neki način, Čačić je ipak imao sreće u nesreći, presuda je za njega povoljna, i to je na deklarativnoj razini razlog zašto premijer Zoran Milanović nije posegnuo za Čačićevom smjenom u Vladi, to je i razlog da Vesna Pusić nije pokrenula pitanje smjene Čačića na vrhu HNS-a. Sve proizlazi iz same presude, njezin sadržaj sada je instrument kojim se dosta elegantno može pravdati legitimnost Čačićeva ostanka u Banskim dvorima i općenito u sedlu, u političkom životu.
Naime, potpuno je u pravu Vesna Pusić, mada njezina izjava zvuči demagoški i »hadezenjarski«, da je Čačićev ostanak u Vladi uvjet stabilnosti cijele Vlade, te da je stoga i ona stala iza njega, kao i HNS i, na koncu, SDP. Takve analogije nisu simpatične, mirišu na HDZ i Franju Tuđmana, no svatko tko je imalo realan dobro zna da bi Čačićev odlazak prvo izazvao krizu u njegovom HNS-u, a potom i u cijeloj Vladi i državi.
Stoga je odluka HNS-ovaca i premijera Milanovića i logična i pragmatična, pa i potpuno legitimna, jer svatko se ima pravo boriti za svoj politički opstanak. No naravno, svaka vlast je samo – uvjetna, a pozicija prvog potpredsjednika Čačića i malo uvjetnija od drugih. Ne više samo zbog presude, nego i zato što smo čuli nova njegova obećanja za 2013. godinu, nakon kojih je opet spreman otići.
