U HDZ-u se brzometno uspostavlja novi odnos snaga. Nakon što je ponovo izabran za šefa HDZ-a Zadarske županije, i Božidar Kalmeta javno je podržao Karamarka u utrci za predsjednika HDZ-a, jednako kao i osam drugih županijskih predsjednika dosad. Kako je sada poznato, Jadranka Kosor ima podršku pet županijskih organizacija, a Darko Milinović samo dvije. Kosor se, kako se smatra, potrošila još za vrijeme vođenja Vlade mada je neosporno zabilježila i neke uspjehe na tom poslu poput pregovora sa EU i Slovenijom, dok je Darko Milinović nakon detalja koji su isplivali na suđenju nekad vodećim ljudima HDZ-a, o tome da je navodno iz crne kase dobivao deset tisuća kuna mjesečno, već politički mrtav, samo izgleda da mu to dosad nitko nije rekao. 

    Jasno je, nakon što se iskusni i lukavi Kalmeta ovako deklarirao, da Karamarkove šanse doista rastu. Pridružio mu se i Gordan Jandroković, a kako se javnost mogla uvjeriti, on se doista uvijek lako priklanjao pobjednicima, ma koje boje bili i bio je dosta dobar »lakmus-papir«. 

    A bivši šef POA-e i bivši ministar policije Karamarko čak se ovih dana i politički donekle izjašnjava, jer dosad osim kopanja 750 jama komunističkih zločinaca, koje vidi svuda oko sebe, drugih političkih deklaracija i nije imao. Doduše, i nove izjave su više nego politički nemušte i šuplje, pa Karamarko kaže: »HDZ mora biti stranka koja će opet biti ideologizirana jer je ona u ovom trenutku kao bljutava sol«, a jedino čega se u javnim istupima hvata je prekid nekadašnje suradnje sa Stjepanom Mesićem, opet na istraživanju zločina »crvenih« jer mu je sad glavni zadatak da pred svojom biračkom bazom u stranci sa sebe spere taj crimen maximus – bilo kakvu povijest odnosa s HDZ-u omrznutim Mesićem. U tom pokušaju Karamarko će samo skretati udesno, i iako sebe spinira kao »reformatora« HDZ-a, bit će da je ipak riječ o protureformatorskoj ideologiji, jer je HDZ zadnjih osam godina, kakav bio da bio, ipak bio u ideološkom smislu građanska stranka blagog desnog centra, a sada bi se mogao vratiti najmračnijim ideološkim postavkama. 

    Ključno je pitanje kako je, međutim, Karamarko preko noći, praktički bez ikakvih javnih istupa u zadnjim tjednima, postao favorit? Dok u SDP-u bez medija nema političke borbe, kadriranja niti vođenja ikakve politike, u HDZ-u je potpuno suprotno – prednost navodno ima kandidat koji je dao najmanje izjava i intervjua, i čije političke postavke nitko zapravo ne poznaje.

   Je li dovoljno to što želi nastaviti kopati po komunističkim zločinima i što ga je Slavko Linić nazivao »špijunčinom«? Je li to doista dovoljna referenca, ili se možda ipak radi o jednoj vrsti podzemne aktivnosti među članstvom na terenu koja miriše na policijske kartoteke, političke rekete i baratanje povjerljivim informacijama o svima u toj HDZ-ovskoj bitki. Kako to da o Kalmeti baš nikad ništa nije isplivalo, a pune zadnje dvije godine mandata ministra mora odšutio je i proveo u teškoj zavjetrini, i to kao čovjek čiji je resor bio majka svih afera u državi, da bi sada podržao Karamarka? Kako to da se o Fimi mediji i Massolu sada već zna sve, a o Karamarkovim Sobolima još uvijek ništa? 

    Ako na čelu glavne oporbene stranke bude bivši obavještajac, koji je pritom pokušao montirati političke procese članovima sadašnje Vlade, koliko je onda realna i Karamarkova najava da će biti konstruktivna opozicija premijeru Zoranu Milanoviću? Kakav li će taj HDZ biti?