Što su stranački izbori u HDZ-u bliže, to je sve više jasno da izborne akcije aktualne predsjednice Jadranke Kosor padaju iz dana u dan sve niže. Ne zato što se neki njezini protivnici međusobno ujedinjuju, poput Kujundžića i Prgometa, već zbog toga što njezina vlastita stranačka baza nestaje.

Na terenu, iz ogranka u ogranak, pobjeđuju desniji od desnijih kandidata, i ideološki umiveni, deideologizirani i pragmatični HDZ iz ere Ive Sanadera i Jadranke Kosor, polako nestaje. Kriza u stranci izbacila je na površinu sve što je dosad bilo potisnuto, i »još ljepši i još stariji« HDZ isplivava na vidjelo kako se održavaju izborne skupštine na terenu. Naravno, ne treba smetnuti sa uma da aktualni vrh stranke sigurno pokušava držati pod kontrolom izbor izaslanika za veliki Sabor HDZ-a na kojem će biti izabrano novo vodstvo, no sigurno je da Jadranka Kosor više nije u stanju sačuvati apsolutni nadzor nad događajima u bazi.

Osim kadrova kojima je na usnama uglavnom usklik o tome da se treba javno odreći (a možda i linčovati, ako bude prilike) svih onih koji su generale »locirali, identificirali, uhitili i trasnferirali«, paralelno se odvija i proces povratka starih kadrova, još iz doba HDZ-ova »mraka«.

Nema potrebe spominjati povratak Ivića Pašalića, Ante Belje, Drage Krpine ili učlanjivanje Miroslava Tuđmana (sic!) kao neki osobiti bauk kojim bi se trebali plašiti zločesti mali SDP-ovci na vlasti. Ali, primjerice, u Dubrovniku je pobjedu ponovno stekla Dubravka Šuica, u Splitu je pobijedio Petar Škorić koji se hvali da je u ratu bio prvi suradnik Gotovine i Norca, za vodstvo HDZ-a u Zadarskoj županiji sa Božidarom Kalmetom natječe se čak Reno Sinovčić, a eto i u Rijeci se vratio barakaš sa iskaznicom broj jedan – Mile Biondić. On je pobjedu odnio obećanjem da će »zabraniti rad svim kadrolozima SKJ«, naravno uz vjeru u nauk Franje Tuđmana, ukidanje crvenila u Gradu Rijeci i snaženje demokršćanskog i konzervativnog HDZ-a.

Na kraju, Biondić je premoćno pobijedio tehnomenadžere u stranci u Rijeci, koji su bili nasljednici najprije Sanadera, a onda i Jadranke Kosor, sve fine momke na dobrim funkcijama. No, nisu se dobro organizirali, makar su pokušali sve što su mogli, i na čelo stranke vratio se Biondić u ime udruga branitelja i barakaša. Doduše, njegovi ljudi nisu uspjeli ući u Gradski odbor i izvjesna je odmah blokada unutarstranačkog rada. U takvim uvjetima, karakter njegova vođenja HDZ-a vidjet će se vrlo brzo – ako Biondić svoje potpredsjednike ne bude birao iz redova izravno izabranih članova Gradskog odbora, već od naknadno kooptiranih članova, sve će biti jasno o njegovom demokratskom poimanju funkcioniranja stranke.

Biondić se nije dosad javno izjasnio o tome koga od kandidata za predsjednika na nacionalnoj razini podržava, ali jedno je sigurno: Jadranku Kosor sigurno ne. Možda bi se mogli okladiti da kod njega najveće šanse imaju oni što su se znali vezati lancem, ali nemojmo biti zločesti. Dovoljno je uostalom čuti koliko se od predsjednice Kosor ograđuje čak i njezin donedavni savjetnik Davor Stier, koji sada izjavljuje »HDZ-u je potrebna demokršćanska revolucija, ali ne s Jadrankom Kosor«. Što li onda tek misli Biondić?!

Doista, u HDZ-u će se sigurno dogoditi skretanje udesno, neovisno o tome što čak relativno velik broj HDZ-ovih članova zapravo podržava rad Vlade Zorana Milanovića. To nije, međutim, presudno za unutarnju bitku u HDZ-u u ovom trenutku. Vanjski faktori praktički ne igraju nikakvu ulogu: sve se kuha unutra, u samom HDZ-ovom pretis-loncu.

A barem još jedan faktor ne igra u korist predsjednice Kosor: suđenje HDZ-u koje je ovih dana spektakularno počelo, s mogućnošću da se pretvori u Kosoričinu »giljotinu«. Ona navodno nije željela priznati krivnju u ime stranke, odnosno nagoditi se, jer bi joj to pokvarilo izborne šanse. No, istina je da će, neovisno o razvoju događaja pred sudom, ovo suđenje morati koštati aktualno vodstvo HDZ-a. Isti ljudi sigurno neće uspjeti nastaviti raditi isti posao.