Jedna od rijetkih stvari na kojima otpočetka preuzimanja Vlade premijer Zoran Milanović vrlo čvrsto i vrlo ustrajno inzistira jest da Hrvatska neće zadirati u ugovore s Vatikanom. Za mnoge dokumente premijer je dosad već ustvrdio da nisu »sveto pismo« iznoseći svoju argumentaciju, naravno, za svaki od njih, od ZOR-u do tko zna čega, ali ugovori s Vatikanom – jesu.

Glede i unatoč tome, dogodio mu se uskršnji rat s Kaptolom i Crkvom, nakon što je ministar obrazovanja Željko Jovanović osnovnim školama uputio preporuku da se satove vjeronauka pokuša staviti na početak ili kraj rasporeda, a ako to nije moguće, da se u školama osigura briga za djecu koja ne pohađaju satove vjeronauka. Odmah je s Kaptola stigla oštra reakcija, i Milanović je dobio neugodno pismo, u kojem potpisnik nadbiskup Marin Srakić vrlo otvoreno donošenje preporuke bez prethodnog savjetovanja s HBK naziva ni manje ni više nego – kršenjem vatikanskih ugovora.

A činjenica je da oko 15 posto djece u školama ne pohađa vjeronauk i vrijeme u sredini satnice trati na ulici. Do četvrtog razreda osnovne škole djeca su uglavnom zbrinuta, ali oni od petog do osmog razreda nisu, o čemu uporno upozorava dječja pravobraniteljica, no sustav koji je donedavno bio pod HDZ-ovom kapom na to nikad nije reagirao. Nitko se dosad nije pobrinuo za obavezu da škole tu djecu drže pod kontrolom. Istina je, kako je jučer izjavio i sam predsjednik Republike Ivo Josipović, »da se djeca koje ne idu na vjeronauk, doslovno, skiću po dvorištu«.

Ma koliko šutjeli o tome, i gladili odnose s Kaptolom i Vatikanom koliko hoćemo, istina je da su djeca ateisti, jednako kao i pripadnici drugih konfesija, osim katoličke, kojih u većini sredina nema dovoljno da bi se za njih organizirala posebna vjerska nastava u školama – diskriminirana. Zapravo, iako su nam i predsjednik države i premijer agnostici, u posthadezeovskom društvu i dalje je skaredno, da ne kažemo bogohulno, izjasniti se kao ateist. To je 2012. godine u Hrvatskoj društveno neprihvatljiva pojava. Dokaz? Ima li boljeg dokaza od diskriminacije djece koja ne idu na vjeronauk u školama, a koja se za kaznu skiću po dvorištu?

Oni koji su naročito drski, poput zabludjele ovce don Ivana Grubišića, čak su toliko blasfemični da se usuđuju progovoriti da su izmjene ugovora s Vatikanom potrebne, nužne i moguće te da vjeronauk treba vratiti u crkvu. No, to su izdvojeni slučajevi.

Poznato je, Vlada zasad ne namjerava mijenjati ugovore s Vatikanom, i to je premijer Milanović u više navrata jasno rekao. Jednako kao što je rekao i da će proračunsko financiranje Crkve u Hrvatskoj ostati i dalje na istoj razini, 270 milijuna godišnje, jer ne samo da je to obaveza iz važećih ugovora s Vatikanom, nego i zato jer je taj budžet u 2012. godini za skoro 15 posto manji nego proteklih godina, te su uštede već postignute.

No, isto tako, birači koji su 4. prosinca prošle godine na listiću zaokružili Kukuriku koaliciju, jednako kao što traže i očekuju liberalizaciju posvajanja djece, zabrane pušenja, umjetne oplodnje, odnosa prema gay zajednici, i ublažavanje i dokidanje svih mogućih relikata konzervativne nacionalističke bivše vlasti koja je Hrvatsku unazađivala po svemu, svi oni dakle očekuju i izmjenu odnosa ove Vlade prema Crkvi, gdje god je to moguće van stranica Vatikanskih ugovora. Premijer time neće prekršiti međunarodne obveze. No, u ovoj državi jednostavno postoje i ljudi koji misle svojom glavom, nisu pastva, ničija, i priželjkuju istinski sekularnu državu u kojoj političke glave neće padati zato što to netko u Crkvi želi.

Uostalom, ne zavaravajmo se. Čak ni vjeronauk nije ključno pitanje, to je tek folkor, kojim se prekriva ono bitno. A istina je da u Vladi promišljaju kako da pod nadzor stave potrošnju novca koji se iz državnog proračuna daje neprofitnim organizacijama u koje se ubraja i Katolička crkva, kroz novi Zakon o računovodstvu neprofitnih organizacija. Crkva je i dosad bila dužna Državnom uredu za reviziju dostavljati godišnja financijska izvješća, ali je to, kao i brojne druge institucije tog tipa, ignorirala, jer sankcija nije bilo. To je ključ. Ova Vlada sada šalje reviziju svima, pa i njima.

Ah, što možemo, revizija ipak jest – sveto pismo.