Loš horoskop prati ministra prometa, pomorstva i infrastrukture, bivšeg župana Zlatka Komadinu. Nije mu sklona javnost, nisu mu skloni menadžeri koje lupom traži za vođenje dijelova svog resora, nije mu sklon možda čak ni vlastiti stranački šef, a nije mu na kraju krajeva sklon čak ni – snijeg.

Najprije se dogodio slučaj Ferdelji: ministar je kao glavnog čovjeka za restrukturiranje HAC-a, HC-a, ARZ-a i HŽ-a angažirao čovjeka koji je šef udruge menadžera, no zbog jedne »prejake riječi«, morao ga se odreći. Šef tima Milanović nije mogao oprostiti istup koji je smatrao nelojalnim. Nije mu oprošteno, da se ne bi dogodili drugi slični slučajevi.

To sve zajedno je evidentno oneraspoložilo ministra Komadinu, koji još nije uspio naći novog čovjeka za sektor infrastrukture. Plaće u upravi su male, i uspješni menadžeri ne trče odreći se povlastica u privatnom sektoru da bi bili uspješni u otpuštanju u HŽ-u i nepopularni kod četiri i pol milijuna građana. A otpuštanja će morati biti. Tako je vrh Komadinina ministarstva još uvijek nepopunjen.

Ništa bolje stvar nije prošla ni s HNS-ovim Srećkom Ferenčakom. Ministar Komadina osudio je njegovo imenovanje u NO Janafa, dobio kratkotrajnu podršku javnosti, i Ferenčak je morao otići, ali ne baš i podršku svojih kolega u Vladi koji su slučaj komentirali samo kao neslužbeni izvori objašnjavajući odnose s HNS-om, ili su pak loše prošli uz svoj »no comment«. Jer, taj slučaj se nije moglo ne komentirati. 

Poznato je međutim da su odnosi na relaciji Milanović-Komadina, i obrnuto, uvijek toplo-hladni, a evo ovih dana je zima sibirska. Što je najgore od svega, Komadina je ovih dana iskreno konstatirao da nije bio dovoljno pripremljen za preuzimanje ovog ogromnog i zahtjevnog resora. Doduše, odmah je objasnio da za takav posao nikad nitko ni ne može biti potpuno pripremljen. Ali, to je samo jedna od izjava koje su, za pretpostaviti je, loše odjeknule i u njegovim vlastitim redovima.

Ministru hitno treba PR koji će ga uspješnije usmjeravati, jer ako javnost i nije izgubila povjerenje u njegov lik i djelo, vjerojatno je još gore ako u njega sumnja bilo tko od njegovih kolega u Vladi. U sve to bi se mogli uklopiti i skori unutarstranački izbori u SDP-u, gdje šef stranke Milanović povećava broj funkcija u vrhu stranke. Ako Komadina i ostane potpredsjednik, utjecaj će mu zacijelo pasti.

Na sve se nadovezuje i priča o famozmom Komadininom zakonu, Lex Komadini, popularno nazvanom. On propisuje da izbora u lokalnoj vlasti nakon pola mandata ne mora biti. Premijer je time bio dao podršku Komadini da postane ministar, mada je jasno da zakon nije pisan za pojedinca, nego za pojavu. No, kao za vraga, HDZ je za ozbiljno podnio zahtjev za ocjenu ustavnosti Lex Komadine Ustavnom sudu, žaleći se i na proceduru, i na suštinu toga zakona. Prema nekim medijima, velike su šanse da Ustavni sud sruši taj zakon – eto, prvi koji je nova Vlada donijela. To ni na simboličkoj, a ni na suštinskoj razini neće lijepo izgledati. 

 Na koncu, da nebesa definitivno ne daju ministru Komadini da mirno diše, pokazuje još jedna nezgoda: iskakanje iz tračnica nagibnog vlaka Split–Zagreb. Što god kao ministar naložio i učinio u vezi s tim vlakom i dakle, funkcioniranjem sustava državnih željeznica, moći će poslužiti njegovim protivnicima da ga kritiziraju. Jer ni taj sustav, uz pomoć oblačnih nebesa, kao ni mnogi drugi koje je Vlada preuzela, ne funkcionira baš najbolje. Stvari »iskaču iz šina«, moglo bi se reći, a Vlada i ministri odgovorni su za sve, naročito ako su nasljednici ministara »neba i zemlje«. 

Kad se sve to zbroji jasno je da bi za ministra Komadinu najbolje bilo da pod hitno u javnost izađe sa svim svojim planovima, o projektima koje će pokrenuti, o izvorima financiranja, o broju ljudi koji su mu za to potrebni, o broju ljudi koji mu za to nisu potrebni, sa svim mogućim rokovima i detaljima. Javnost je gladna informacija, najava, programa i projekata, pa čak i rezanja i kresanja, o čemu je tako heretički progovorio Ferdelji, a u Komadininom resoru tih projekata mora biti najviše.

Javnost ne zanima s kojim se sve preprekama ministri u svom radu suočavaju, zanima je što se planira činiti. Ministar Komadina mora otvoriti sva vrata i prozore, i prodisati. Jer, jedino javnost ga može čuvati.