Tomislav Karamarko sve je u pravu: »Gospodarska situacija je katastrofalna. Približavamo se kritičnom trenutku kad se može urušiti cijeli sustav. Ali, Vlada umjesto da se bavi spašavanjem i otvaranjem novih radnih mjesta, stvaranjem povoljnog okruženja za investicije i povlačenjem EU sredstava, uporno nameće svjetonazorske i ideološke teme koje služe za odvlačenje pažnje građana«. Točno. Odluka s telefonske sjednice Vlade, hitno sazvane, o tome da se državnim dužnosnicima na neodređeno vrijeme ukidaju božićnice i regresi, to dokazuje.

   I sljedeće: »Premijer napokon mora dovesti u Vladu stručne ljude, stranačke ili nestranačke, nama je svejedno«. Isto točno. Rezultati ove Vlade pokazuju da se neki ministri nisu najbolje snašli i da bi premijer Zoran Milanović nakon dvije godine rada realno trebao razmisliti da up-gradea svoj kabinet – radi sebe, kako bi njegovi vlastiti rezultati kao šefa kabineta bili bolji.

   Na koncu: »Ako ne naprave rekonstrukciju, tražit ćemo i sigurno se izboriti za prijevremene izbore. O datumu ćemo naknadno progovoriti. Nemamo većinu u Saboru, ali radit ćemo pritisak«, kaže Karamarko. Čak i to je točno, legitimno je pravo oporbe da i vaninstitucionalnim pritiskom pokuša natjerati Vladu na ostavku.

   U svemu tome je Karamarko u pravu. Ali, look who’s talking! Da su takve poruke došle od bilo koga drugoga osim od šefa stranke koja je na optuženičkoj klupi, da su došle od bilo kojeg konstruktivnog društvenog faktora, da su došle od udruga, sindikata, pa i drugih političkih stranaka, da su došle od Gabrićevog »trećeg puta« ili vlastite SDP-ove unutarkoalicijske opozicije, bile bi legitimne i apsolutno utemeljene.

   No, kad dolaze od šefa stranke koja je na optuženičkoj klupi, od šefa stranke koja je sustavno pljačkala građane Hrvatske, od šefa stranke koji bi uskoro i sam mogao imati problema jer nije kao šef obavještajnih službi učinio sve da se procesuira Josip Perković (barem prema tvrdnjama danas vladajućih), i kad dolaze od šefa stranke koja danas bezdušno manipulira braniteljima i Vukovarcima potičući ih da se pod prozorima Vlade okupe i ruše legitimno izabranu vlast – ma koliko nesposobna možda bila – onda je to zacijelo najnevjerodostojnija politika dugo viđena na ovim prostorima.

   Da bi si Tomislav Karamarko dao pravo ili mandat da poziva na rekonstrukciju Vlade, predlažući još pritom koje bi ministre Milanović po njegovom »naputku« trebao smijeniti, a još manje da si dopusti da poziva na rušenje vlasti sa ulice, prvo bi trebao svoju stranku i sebe hibernirati jedno 20 godina. Tek kad kompletna katarza HDZ-a prođe, a očito će za to trebati desetljeća, možda eto negdje do godine 2033., tada bi takvi apeli s te adrese postali kredibilni.

   Sve dotad, doista je smiješno da nepopularni šef oporbe premijeru predlaže smjene njegovih vlastitih ministara, i to baš onih najuspješnijih, kakav je ministar financija Slavko Linić.

   Uostalom, Karamarko se već predomislio oko referenduma o ćirilici, kojega je najprije podržao svojim potpisom, a onda nakon packe europskih pučana i američkih diplomata povukao. On je bio i članom one Vlade HDZ-a koja je donijela Ustavni zakon o manjinama i izglasala pravo na korištenje ćirilice u Vukovaru prije nekoliko godina, da bi se potom i toga odrekao. Zato je nejasno i zašto mu na desnici još uopće vjeruju?