Mudra je politika minoriziranja sramotnih događaja i važnosti Stožera u Vukovaru na koju se odlučio šef Vlade Zoran Milanović, praveći se da se gotovo ništa nije dogodilo pred njegovim očima u ponedjeljak kad je Vladi zapriječeno sudjelovanje u koloni sjećanja.

Takvim ignoriranjem, iskazanim ne samo odustajanjem od kolone »jer na silu ne ide«, a potom i u razgovorima za medije, gdje je čak za HDZ izjavio da oni »nisu iza svega, jer nisu to u stanju organizirati«, Milanović je sigurno postupio ispravno i racionalno – smanjio je na dan D tenzije i izbjegao bilo kakve daljnje incidente. 

   No, Vukovar se dogodio kao puzajući državni udar, kao Milanovićeva nova Riva, i stoga sad slijedi logično pitanje – što će ova Vlada dalje poduzimati protiv rušenja institucija države? PR-ovski je vrlo pametno bilo prvoga dana umanjivati značaj zbivanja u koloni sjećanja, no Milanovićeva Vlada mora ponuditi odgovor na pitanje što dalje planira s povampirenom desnicom koja očito, po svemu što se događa, ide na rušenje ove vlasti vaninstitucionalno, ulicom, linčom možda…?! 

  Što će se poduzeti idućeg puta, kad neki stožeri zapriječe prolazak članovima Vlade prema Banskim dviorima ili šefa države prema Pantovčaku usred Zagreba? Ključno je pitanje ima li Milanovićev tim »plan 22« za tu situaciju?

Dan nakon, dojam je da u vladajućoj ekipi vlada opći kaos: Vesna Pusić tvrdi da HDZ ima stranačku miliciju, Željko Jovanović puca iz svih oružja nazivajući Karamarka i HDZ rušiteljima i šaptačima kaosa, čak se i predsjednik Ivo Josipović opasno naljutio i potpuno otvoreno pripisao događaj instrumentalizaciji od strane HDZ-a, dok s druge strane premijer Milanović dosta hladnokrvno tvrdi »primili smo na znanje poruku iz Vukovara, i to je to«, a i ministar branitelja Fred Matić uvjeren je da iza svega ne stoji HDZ nego par pojedinaca.

Čini se kao da bi se u vladajućoj koaliciji trebali najprije dogovoriti o stavu što se u Vukovaru uopće dogodilo, iskomunicirati prema uznemirenim građanima zajednički stav, a onda i – naći rješenje. 

   Jer, za blokadu prolaska Vlade kao državne institucije i legitimnih predstavnika građana ove države, treba rješenje. To nisu stvari koje se mogu dopuštati, one neće nestati ako se pravimo da ih ne vidimo. 

  Da li je Stožer u Vukovaru zapravo prekršio neki zakon? Vjerojatno nije. Je li trebala policija intervenirati? Vjerojatno ne. No, jedna građanska akcija, nazovimo je tako, prepriječila je put predstavnicima vlasti.

Ostaje pitanje kako je država reagirala u drugim sličnim situacijama, sjetimo se nekih prosvjeda zelenih ili Cvjetnoga trga, dakle politički puno benignijih zbivanja. Milanovićeva Vlada morat će naći i pravno i političko rješenje za ovakvu situaciju. Građani moraju imati čvrst dojam i povjerenje da Vlada ima sve konce u svojim rukama. 

   Ispravno upozorava bivši predsjednik Stipe Mesić da se pogubnom pokazuje popuštanje agresivnoj desnici. On zna kako se to radi, kako se vojsci i braniteljima skreše svaki pokušaj politiziranja.

Naime, radi se o ekipi, predvođenoj HDZ-om bez ikakve sumnje, koja je spremna na rušenje institucija vlasti i destabilizaciju države. 

   To je bilo i očekivano. Ali, bagateliziranje takvih opasnih namjera i samo može biti opasno.