Koliko god ga trenutno iritirala, za premijera Zorana Milanovića dobro je da za ministricu vanjskih poslova i potpredsjednicu Vlade ima Vesnu Pusić. Koliko god HNS stalno nervirao SDP-ovce, dobro je za SDP-ov vrh Vlade da uza se ima HNS-ovce i Vesnu Pusić kao korektivni faktor. Koliko god arogantno poručivao HNS-ovcima da imaju osam ljetnih tjedana da shvate osam riječi o lex Perković, pokazalo se da prvi sukob sa EU oko europskog uhidbenog naloga ipak nije tako sitna i nebitna stvar, da bi se na njoj samo bildali mišići na unutarnjem planu između SDP-a i HNS-a, i čini se kao da će ga opet Vesna Pusić morati ishendlati s Bruxellesom kako zna i umije, vjerojatno ipak uspješno, tako da i Milanović ostane zadovoljan, a i Bruxelles neupitne snage.

  Ne ulazeći sada uopće u meritum stvari oko lex Perković, ne ulazeći u tumačenja koja je zemlja u EU jednakija ili manje jednaka od drugih, koga štiti ili izručuje Milanovićeva Vlada, ima li zastare ili ne, i na koncu je li premijer Zoran Milanović principijelno u pravu oko slučaja lex Perković (a vjerojatno jest, itekako), činjenica je da je kao najrealniji političar ovoj temi, prvoj uopće od većeg značaja nakon pristupanja EU 1. srpnja, pristupila upravo Pusić. Uspjela je sagledati kakav je položaj Hrvatske u europskom okruženju, kakve su joj šanse da ovakvo tumačenje uhidbenog naloga prođe (a ne prolazi), jasno i glasno je vrhu SDP-a odmah početkom ljeta poručila da ovakva vrsta tvrdoglave principijelnosti neće proći u Bruxellesu, dodala da za takvo što ne treba mijenjati Ustav, i sada još pokušava popeglati moguće posljedice nakon što je Milanović naljutio povjerenicu Vivien Reding.

  Je li Pusićkino ponašanje samo oportuno, a Milanovićevo istinski principijelno, možda, no činjenica je da je realpolitika rješavanje problema i zastoja, preveniranje negativnih mjera, jačanje vlastitog rejtinga (u ovom slučaju, hrvatskog državnog, mada i HNS-ovog), i taj posao Vesna Pusić dobro radi. Ona se uostalom ni ranije nije bojala govoriti istinu.

Za razvoj hrvatskog građanskog društva nije toliko važno što je Pusić od prvog gay-pridea sudjelovala kao liberalka u povorci, dok su SDP-ovci još čučali »u ormaru«, koliko je važno što je izgovorila neke istine o ratu, o BiH i ulozi Hrvatske u tom ratu. To je bio kopernikanski obrat u odnosu na poimanje karaktera rata na ovom prostoru u širem smislu. A onaj tko može realno govoriti i o sebi, sigurno je mudar realpolitičar. Tako Vesna Pusić ovih dana vrlo otvoreno govori i kako je donedavno loš rejting HNS-a bio izravna posljedica procesuiranja Radimira Čačića. Teško je zamisliti Milanovića da je ikada tako otvoreno govorio, primjerice, o Milanu Bandiću dok je ovaj još bio članom SDP-a.

  Vesna Pusić često govori istinu koja se mnogima ne sviđa. I u slučaju lex Perković kazala je, kao poznavatelj odnosa i prilika u EU, što je za Hrvatsku u toj priči realno, a što nije. To je odbijeno s podsmjehom iz vlastite koalicije. Je li joj to naštetilo, kako se čini – nije. Položaj HNS-a u koaliciji je time sigurno ojačan, ne umanjen, a Pusić je po zadnjem Crobarometru ušla među četiri najpopularnija političara.

  Gledajući način na koji se inoministrica postavlja prema problemima, reklo bi se: radi se o nekom potpuno realnom u ovoj Vladi, sa dovoljnom zrelošću da se situacija objektivno sagleda, čak i kad to nije ugodno. Naravno, sigurno će joj se pokušati pripisati popuštanje europskim birokratima, HNS-ova stranačka sebičnost i vjerojatno reći da je »baba Jaga opet snijela jaje«, jer takav je općenito pristup prema ženama u politici, posebno onima sa stavom, ali na kraju krajeva – netko ipak treba i riješiti problem.