Zijev! Tako je otprilike izgledalo prvo sučeljavanje predsjedničkih kandidata. Ova je kampanja sadržajno potpuno prazna, osobnost kandidata nedovoljna da probudi ikakve strasti, dva od četiri kandidata potpuni su luzeri i apsolutno nemaju nikakve šanse, a favoriti, Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović, pristojni ljudi koji se ne znaju pošteno ni posvađati, a da to počnu činiti, bili bi još neuvjerljiviji.

  Aktualni predsjednik ima vrlo uzak manevarski prostor – u pet godina malo je učinio, a nije ni mogao puno više jer su ovlasti vrlo ograničene. Njegova glavna protukandidatkinja iz HDZ-a pati od nedostatka energije, a i dovoljno artikuliranih stavova, što uostalom ide jedno s drugim. Jedan i drugi vrlo fokusirano targetiraju grupe birača kojima se obraćaju, a pritom imaju u planu i jedan drugome ukrasti bar dio glasova – neopredijeljeni u centru su im totalna špica, jer znaju da će onaj tko uzme taj dio elektorata, a radi se o razočaranim biračima aktualne Vlade koji su pritom prosječno nacionalno osviješteni i čine bazu normalne, građanske Hrvatske koja zazire od bilo kakvog ekstremizma, zapravo vrlo podatna masa i glavni alat za pobjedu na ovim izborima.

  Prva debata malo je čije stavove vjerojatno uspjela promijeniti – ona je Josipoviću išla u korist utoliko što je uspio predstaviti razradu svoje politike i programa ustavnih promjena koji teži ka većoj efikasnosti države, ali i Kolindi Grabar-Kitarović na način da birači koji su se već apriori opredijelili za nju, kao antipod sadašnjoj neuspješnoj Vladi, mirne duše mogu reći da je korektan kandidat koji ih neće iznenaditi bilo kakvim specijalnim incidentima ili neočekivanim stavovima.

  Vidjeli smo da su zapravo oba favorita vrlo distancirana od svojih matičnih stranaka – Josipović je priznao, i nakon što je Glavni odbor SDP-a o tome raspravljao, da zapravo palac gore za svoje ustavne promjene doista još uvijek nema od Zorana Milanovića (»kad prođe ova izborna groznica, ja sam siguran da će SDP prihvatiti moj prijedlog, a ako ne, pokrenut ću referendum«), dok je Kolinda u izražavanju svojih stavova također pokazala odmak od HDZ-a, bilo da je riječ o pobačaju na kojem je njen pristup liberalan, bilo općenito retorikom u kojoj nema ni natruha jugofila, Kevinih jama i sličnih retoričkih ludorija kojima se HDZ inače služi.

  Realno, ovlasti predsjednika Republike su male, a o onome što možda jest krupno, kao što je vojska ili nacionalna sigurnost, ne smije se puno ni govoriti. Stoga je kampanja logično svedena na izbor mistera ili miss simpatičnosti kojima je, paradoksalno, baš mir u svijetu dio ovlasti na kojima mogu i moraju raditi ako pobijede.