Snimio Marin ANIČIĆ
Onaj tko je pažljivo poslušao njen govor na početku izborne kampanje na Grobniku, ili uostalom svaki njen intervju, a objektivan je, može uočiti da Kolinda nema desničarske istupe
Ivan zvani Vilibor Sinčić doista na ovim izborima nema šanse, sa svojim anarhističkim, a ideološki nedefiniranim programom koji se svodi na totalno negiranje svega. Taj nihilizam je osuđen na propast, a imamo sreću da je Sinčić jedini kandidat takvog profila na ovim izborima. Ranije ih je znalo biti i desetak, morali smo trpjeti njihova predstavljanja programa po javnoj televiziji, a ovoga smo puta barem te tlake djelomično oslobođeni.
Nije daleko ni Milan Kujundžić – iako i neki posve ozbiljni analitičari tvrde da bi on mogao pokupiti puno više Kolindinih glasova nego se misli, te možda čak i ući u drugi krug, zapravo bi moglo biti suprotno. Kujundžić je navodno pod jakim pritiskom HDZ-a da – odustane. Sad se već govori i o datumu kad bi do toga moglo doći: 20. prosinca, jer je navodno procjena da s njegovom kandidaturom Ivo Josipović jako odskače pred desnicom, govori se da čak i po HDZ-ovim internim anketama bježi 15 posto od prvog sljedećeg kandidata, odnosno Kolinde, jer su glasovi desnice do te mjere sada raspršeni. No, bila to istina ili ne, Kujundžić realno nema velike šanse: nema jaku stranačku infrastrukturu na terenu, nema dovoljno novaca, a HDZ-ovci su disciplinirani birači i koga centrala podupre, taj će i dobiti glasove. Utoliko, Kujundžić može desničariti koliko hoće, to ne znači da će doista dobiti HDZ-ove glasove. A bez njih nema drugog kruga, a kamoli pobjede.
Tu je, naravno, i naš aktualni predsjednik Ivo Josipović: potpuno je nejasno, čak i njegovim SDP-ovcima, zašto je on svoj program odlučio bazirati isključivo na ustavnim promjenama. To je tema za koju je, prvo, imao pet godina da je pokrene, a on je ipak u pothvat Druge Republike odlučio krenuti baš u drugom mandatu, ako ga osvoji. Drugo, to je tema koju građani ne razumiju najbolje, a i ide im na živce, pošteno govoreći. Iako gospodarska politika nije u izravnoj nadležnosti predsjednika Republike, građani bi sigurno bolje prihvatili razgovor o gospodarskim i razvojnim temama, o investitorima, nego o promjenama Ustava. Za njih je to daleko i nevažno. I treće, Josipović za to nema potrebnu većinu ni u aktualnom sazivu Sabora. SDP i ostali ne stoje iza promjena Ustava na način da se time teritorijalno preustroji Hrvatska, primjerice. Pa nećemo, brate, mijenjati Ustav svaki dan, doslovno je tako Zoran Milanović komentirao Josipovićeve ideje. Utoliko je potpuno nejasno zbog čega Josipović želi biti potpuno sam u svom projektu: neće dobiti potporu vladajuće koalicije, pa će potvrdu tražiti od građana na referendumu. Dodatno komplicira život sebi, SDP-u i građanima, i doista sve više izgleda da ta kampanja Josipoviću samo služi da bi mogao skrenuti s teme, i preskočiti razgovor o bilo kojim drugim problemima koji muče Hrvatsku i građane. Nametnuo je agendu, ali je upitno koga ona zaista zanima.
Kandidatkinja HDZ-a odabrala je prilično mudru taktiku, i predviđanja koja kažu da će drugoga kruga sigurno biti, a da će pobjeda (tko god to bio) biti tijesna, sigurno su istinita.
