Grčićev Zakon o regionalnom razvoju (ZRR) neće lako proći u Saboru. Dio SDP-ovih zastupnika planira se »izuzeti«, što god to značilo, dakle tražiti dozvolu da ostanu suzdržani ili da uopće ne glasaju jer dolaze iz područja gdje je ukidaju dosadašnji poticaji. Istovremeno, koalicijski partneri SDP-a, dakle HNS, IDS i SDSS kao vanjski partner izaći će sa svojim amandmanima – IDS, primjerice, i s jednim dosta konkretnim: oni zakon neće podržati ako se ne usvoji njihov prijedlog da po Zakonu o regionalnom razvoju potpomognuta područja postanu sve jedinice lokalne samouprave koje su to bile po Zakonu o brdsko-planinskim područjima. »Samo« to traži IDS – a to je sve ono što su Gorani i čelnici SDP-a iz PGŽ-a ultimativno zahtijevali cijelo ovo vrijeme. Dakle, velika je opasnost da zakon ne prođe. Osim ako Branko Grčić ne reterira barem dijelom i, kako se čini, bitno izmijeni svoj prijedlog odmah sad, ne u naknadnim kompenzacijama i uredbama. A to znači da zapravo mora kapitulirati premijer Zoran Milanović.

   Stručnjak za apaurin-zaključke o tome da problemi ne nastaju, niti se rješavaju, »preko noći« je baš Branko Grčić, no ovoga puta je u kritikama Obersnela u pravu: ovoliki minusi rezultat su dugogodišnjeg lošeg upravljanja, preinvestiranosti i megalomanije, ili pak nerealnih projekcija. Nažalost, za razliku od Vlade koja se uvijek može vaditi na to da joj je HDZ ostavio kaos i kosture iz ormara, riječka gradska vlast to teško može reći – ovdje je na vlasti uvijek SDP, i teško da postoji realno opravdanje za tako velike financijske dubioze. Zato je napad Obersnela na Vladu vjerojatno mnogo više u funkciji vlastite dnevne alibi-politike nego možda čak i stvarnih uvjerenja da su SDP i Vlada baš toliko zastranili pa da im čak i Bog mora oprostiti jer ne znaju što čine.

   Uostalom, ta ista Vlada i taj isti Grčić sazvali su prošlog petka sastanak na koji su pozvali gradonačelnike velikih gradova, Rijeke, Splita i Osijeka, budući da se ozbiljno priprema prijedlog kojim će veliki gradovi dobiti veće ovlasti, veću moć i značaj te praktički postati centri novih velikih regija koje će se u budućnosti formirati. To i piše u Grčićevom Zakonu o regionalnom razvoju, koji tri grada definira posebnim statusom »urbanih aglomeracija« što je vjerojatno uvod u regionalizaciju u idućem mandatu (nećemo sad i o tome što o tome misli župan Zlatko Komadina kojem će odrezati obje ruke i obje noge time). No, na taj sastanak u Vladi Vojko Obersnel nije došao. Vrh stranke to mu je zamjerio, jer čemu galama u javnosti i medijima ako se ne raspravlja u institucijama, i to o rješenjima koja idu upravo in favorem Obersnelu i Gradu Rijeci.

   Što je poanta? Ova Vlada, doista, čak i kad pokuša provoditi reforme, zapinje već kod vlastitih kadrova i partnera. Jedan od najvažnijih zakona, ZRR, nema podršku barem desetak saborskih zastupnika, a kamoli građana – Gorana, Istrijana i niza ostalih. Jasno je da pritom imamo manjinsku Vladu, koja više nijednu odluku ne može donijeti bez dodatnih konzultacija i moljakanja manjinaca, ORaH-a, Reformista, Laburista, čak i HDSSB-a, makar samo kao sredstva pritiska na vlastite zastupnike.

   Zato će možda ZRR biti tek prvi u nizu zakona na kojima vladajuća većina to više neće biti. SDP se unutar sebe dijeli poput ameba, slično je i s partnerima, manjinski zastupici pak puno koštaju (što je pokazala telefonska sjednica Vlade o raspodjelama unutar rebalansa za 2014.). Proračun za 2015. vjerojatno će proći, no sve drugo postaje upitno. Uostalom, i za rebalans u utorak u Klubu SDP-a mislili su da imaju sigurne 84 ruke. Dobili su tijesnih 77, samo jedan glas više od potrebnog. Slijedi stoga neizvjesnost za stabilnost vlasti i daljnji pad autoriteta Vlade.