No, nije sve tako jednostavno: prije svega, rejting HDZ-a stagnira već dva mjeseca zaredom, a jednako tako i njihove predsjedničke kandidatkinje. Skinuli su SDP s trona, likovali što ORaH prestiže SDP, no realno, oni stoje na svojih 25 posto, koliko god širili koalicijski kapacitet. A on je varljiv: iz tračnica je prvo iskočila Željka Markić, koja uporno iritira velike stranke svojom inicijativom za izmjenom izbornih pravila, i tko zna tko će još.

   Karamarko je krivo procijenio njezine ambicije, pomislio je možda da ona sebe ne vidi kao političarku, a činjenica je da je do rasapa na osovini HDZ – »U Ime obitelji« došlo onog trenutka kad je HDZ potvrdio Kolindu Grabar-Kitarović za predsjedničku kandidatkinju.

Nakon prošlogodišnjeg referenduma o braku Željka Markić vidjela je sebe u toj stolici – potpuno nerealno, možda, ali dovoljno da sada okrene leđa HDZ-u i iznervira ih svojim zahtjevima.

Tako danas i Vladimir Šeks i Arsen Bauk zajedno brane velike stranke od novog referenduma, tumačeći da je Markićki potrebno 10 posto ukupnog broja birača, ne samo onih u samoj Hrvatskoj, a golu istinu izrekla je Vesna Pusić, rekavši da je cijeli Markićkin referendum osmišljen samo kako bi jedna osoba ušla u Sabor – ona sama.

To je vjerojatno najtočnija dijagnoza ambicija Željke Markić, no ujedno i odgovor na pitanje zašto je sada udruga »U ime obitelji« već u ozbiljnom ratu s HDZ-om. Jer joj HDZ nije dao šansu. Pa si je stvorio neprijatelja.

   Na jednak takav način Karamarko sebi stvara potencijalnu kriznu točku i koalirajući s Hrastom. Prije ili kasnije, Hrast se, kao zagovornik zabrane pobačaja, mora naći u konfliktu s HSLS-om i Darinkom Kosorom koji možda jest pragmatik najnižeg soja, ali takve fiks-ideje kakve promovira Hrast sigurno neće podržavati.

A ideološke razlike možda i nisu presudne, tu su i sukobi oko fotelja: HSLS i HSS već se svađaju oko toga što je Karamarko kome ponudio u novom savezu.

Darinko Kosor želi resor gospodarstva, i htio je to isposlovati putem medija, u tv emisiji u kojoj je rekao da mu je to mjesto već ponuđeno, i sad svi sve međusobno demantiraju. Karamarko se mora praviti da mu je stalo do programa, a ne do podjele fotelja, a HSS se već osjeća izigrano. I tužno.

   A vjerojatno je najtužniji vrh HDZ-a nakon što je stranku napustila Martina Dalić, mada to ne bi priznali ni da ih komunisti muče. Uvjerljivost Ivana Domagoja Miloševića kao vrhunskog makroekonomskog kalibra nije baš nikoga impresionirala, i HDZ je praktički na poziciji na kojoj mu nema tko napisati suvisao ekonomski program.

   A još se u priči pojavljuje i HDSSB, čiji bi jedan dio želio ovoga puta ići uz HDZ na valu ideje o tome da je HDZ-ova pobjeda već gotova stvar, ali čija se baza tome protivi jer članstvo valjda misli da bi se time iznevjerilo »heroja« Branimira Glavaša. Što će se tek dogoditi kad se u cijelu priču uključi i Milan Bandić, sa svojim vječitim odgovorom na pitanje hoće li se kandidirati za Sabor: »a ne, ti ćeš«.

Istovremeno, za vratom puše i Milan Kujundžić, koji na banalnom primjeru pokazuje da i sam ima mašineriju – u emisiji Piramida premoćno pobjeđuje, a jasno je i zašto, jer ima dovoljan broj volontera koji zovu za njegovu pobjedu.

   Kad se podvuče crta – na desnom polu je totalni kaos. HDZ-ova koalicija bit će čudnovati kljunaš, savez čudnih stranaka još čudnijih ambicija, a paralelno uz HDZ, koji time pokazuje da nema pravog lidera, na desnom polu plovi još cijela rijeka ambicioznih, a politički opasnih čudaka kakva je, uostalom, i Željka Markić.

   Nije baš da na ljevici oko Zorana Milanovića ruže cvjetaju, ali ovo društvance ima velikih problema samo sa sobom. I Hrvatska im sigurno nije na prvom mjestu.