Godina dana je puno u političkom životu jedne zemlje i zato je nezahvalno već sada baviti se idućim parlamentarnim izborima. Vrlo je teško prognozirati što će se sve događati tijekom 2015. i kakve će to imati posljedice na političku percepciju pojedinih stranaka.

Ali, s obzirom na to da se u Hrvatskoj svaki mjesec objavljuju ankete o popularnosti stranaka, one služe kao podloga za neprestane analize kako bi mogla izgledati sljedeća vlada. I ta istraživanja javnog mišljenja već dulje sugeriraju da bi Kukuriku koalicija u partnerstvu s ORaH-om trebala imati dovoljno zastupnika za apsolutnu većinu u Saboru i time za zadržavanje vlasti.

HDZ-ova koalicija prema izjašnjavanju ispitanika u anketama debelo zaostaje iza kombinacije koju bi nakon parlamentarnih izbora mogli sastaviti Zoran Milanović i Mirela Holy, do prošle godine članovi iste stranke. Ta činjenica ohrabruje dužnosnike Kukuriku koalicije, ali istovremeno za Mirelu Holy predstavlja strašan pritisak.

   Ona je otišla iz SDP-a kako bi artikulirala političku platformu za razočarane ljevičare, koji smatraju da se Milanovićeva vlada prodala buržoaziji, pa je stoga preziru jednako kao HDZ, a odjednom ispada da bi se svi skupa opet mogli naći u jednom političkom taboru.

Zato je Mirela Holy proteklog tjedna panično reagirala. Procijenila je da su spekulacije o njezinom reunionu s Milanovićevom toliko opasne za njezinu stranku da je izmislila izjavu ministra Gordana Marasa o postojanju dogovora između SDP-a i ORaH-a, kako bi histeričnim priopćenjem odbacila mogućnost takve suradnje »odavde do vječnosti«.

Pokušala je tom prilikom čak i Žarku Puhovskom zabraniti da govori kako će se ORaH priključiti Kukuriku koaliciji. A kao razlog zašto ona ne može s Milanovićem, Mirela Holy je navela da premijer ne provodi Plan 21?!

I iz tog je detalja jasno koliko je to bilo iracionalno priopćenje. Kakve veze program za izbore 2011. ima s formiranjem vlade 2016.? Ako će njih dvoje uopće doći u poziciji da sastavljaju vladu, valjda bi ključno bilo definirati što bi se radilo u idućem četverogodišnjem razdoblju, a ne tko je što ili nije učinio u prošlosti.

Nažalost, Mirela Holy je politički amater, njoj se razmjerna popularnost ORaH-a jednostavno dogodila, bez da je ona tome naročito pridonijela.

   No, »zelena darkerica« nije u krivu kad se pošto-poto nastoji distancirati od SDP-a. Makar je groteskno gađenje što ga javno iskazuje prema stranci koja ju je promovirala u saborsku zastupnicu i ministricu. ORaH-u, naime, ali također i SDP-u, doista štete kalkulacije o približavanju te dvije političke opcije.

Mirela Holy nije privukla isključivo nezadovoljne SDP-ove birače. Anketni pad Milanovićeve stranke nije tako velik kao potpora što je uživa ORaH. Dakle, razložno je pretpostaviti da među pristalicama Mirele Holy ima i dosta građana koji su inače politički pasivni, koji su u dane izbora obično ostajali kod kuće, vjerujući da ne postoji netko dovoljno vrijedan njihova glasa.

»Ma, svi su oni isti«, teza je koja se nerijetko može čuti u Hrvatskoj. Za takve se rezignirane skeptike Mirela Holy, »totalno drukčija od drugih«, pojavila kao svjetlo na kraju tunela. Kad bi oni osjetili da je i ORaH prevara, da je spreman surađivati s političkim establišmentom, vjerojatno bi se odmaknuli od Mirele Holy i apstinirali na izborima.

A to ne bi bilo dobro ni za SDP, ako socijaldemokrati priželjkuju pomoć ORaH-a. Milanoviću, naravno, ne odgovara da ta stranka bude prejaka, ali ne smije biti niti preslaba, da se potpuno ispuše do izbora. Zato će SDP-ovci morati demonstrirati zavidnu političku vještinu u ophođenju s Mirelom Holy. Zato sve spomenuto ovaj odnos čini izuzetno tegobnim.