Ne postoji objektivan način vrednovanja nečijeg političkog djelovanja, koji bi Josipa Broza Tita spasio ocjene da je bio zločinac i diktator. Titov režim neslobode odgovoran je za masovne likvidacije protivnika, drastično kršenje ljudskih prava i potpunu suspenziju demokracije. Bez obzira što je Tito, kao vrlo kompleksna povijesna osoba, zaslužan i za neke neosporno dobre stvari, one nikako ne pretežu nad svime što je grozno učinio. 

  Franjo Tuđman je, međutim, mislio suprotno. Prvi predsjednik Hrvatske stavljao je Titu na teret Bleiburg i kasnije političke progone, ali je unatoč tome tvrdio da je maršal »bez dvojbe bio jedan od najvećih državnika Europe u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata«. »Bio je komunist, ali i vrlo praktičan političar i želio je ostvariti ravnopravnost hrvatskog naroda u okviru Jugoslavije. Omogućio je stvaranje federalne države Hrvatske i imali smo tako pravnu osnove za samoodređenja i proglašenje samostalne Hrvatske. Što se hrvatskog naroda tiče, Titova je zasluga i u tome što je s antifašističkim pokretom hrvatski narod doveo na stranu pobjedničkih, demokratskih sila antifašističke koalicije«, govorio je Tuđman o Titu 1997. godine, u dokumentarnom filmu Jakova Sedlara »Tuđman«. 

 Sukladno takvom iznimno pozitivnom stavu o Titu, Tuđman je u Ured predsjednika, između ostalih, stavio i njegovu bistu. Na tu je činjenicu u nedjelju podsjetio predsjednik Ivo Josipović, koji smatra da će bista ostati gdje je sada i nakon što mu završi mandat. Ali, to ne treba uzimati zdravo za gotovo. Naime, aktualni šef HDZ-a Tomislav Karamarko uopće se ne slaže s Tuđmanovim hvalospjevima na Titov račun. On ga svodi isključivo na zločinca i u više je navrata najavio da će HDZ, ako ponovno preuzme vlast, maknuti Titove ime s hrvatskih ulica i trgova. To bi trebalo značiti i da na Pantovčaku više neće biti mjesta za spomenutu bistu, u slučaju da HDZ-ova predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović početkom iduće godine pobijedi Josipovića. U uredu šefa države ne može se, naravno, čuvati uspomenu na zločinca. Nedavno je upite u javnosti, djelomično i zgražanje, izazvala fotografija koja je pokazala da hrvatski veleposlanik u Francuskoj Ivo Goldstein ima u svojem kabinetu Titovu sliku. 

  Zato bi logično bilo da se Kolinda Grabar Kitarović već u predizbornoj kampanji izjasni bi li doista zadržala bistu, kao što to Josipović pretpostavlja. Ona će, dakle, morati izabrati Tuđmana ili Karamarka. Doduše, dok je svojedobno radio u Uredu predsjednika Stjepana Mesića, ni Karamarku bista i Tito nisu smetali. Međutim, danas je, eto, drukčije.

 I ne radi se tu tek o pukom simbolizmu nego o političkom pitanju par exellance. Ako postoji nešto što bi se zvalo tuđmanizam, na čemu Karamarko često inzistira, jedan od temelja te političke doktrine nesumnjivo je pozitivno vrednovanje Tita. Tuđman je neprestano isticao da su sastavnice HDZ-a Ante Starčević, Stjepan Radić i tradicije hrvatske ljevice, prije je svega mislio na Tita, koji je »kao komunist uvijek ostao Hrvat«. Znači, kroz stav o Titu, zapravo se zrcali i stvaran odnos HDZ-a prema Tuđmanovoj političkoj ostavštini.