Vjeruje li Karamarko u to što priča?

Politički skalpel Dražena Ciglenečkog

Dražen Ciglenečki

Snimio Davor KOVAČEVIĆ / NL arhiva

Snimio Davor KOVAČEVIĆ / NL arhiva

Ako je predsjednik HDZ-a iskren u preuzimanju uloge arbitra nečijeg domoljublja, tog čovjeka zapravo treba žaliti. Njegov je život noćna mora



Činjenica je da HDZ nikad nije bio naročito uglađena stranka. I u prošlosti su se pojedini HDZ-ovci znali s vremena na vrijeme raspojasati u izričaju, no prethodni predsjednici nekako bi ih zauzdavali.


Tomislav Karamarko nije takav tip, on to ne čini. Uostalom, sam ističe da HDZ danas nije druga, ali da jest drukčija stranka. Posljedica je ovog stava da su se HDZ-ovi skupovi, čak i reprezentativni kakav je bio ovotjedni izvještajni sabor, pretvorili u parade primitivizma.


Novinar koji je u utorak u dvorani Vatroslav Lisinski sjeo u publiku, ispred sebe je imao govornicu s koje su, primjerice, dolazili povici »idemo ih rasturiti da se 30 godina ne sastave« i mudrosti o kuhanoj pilećoj nogici s Pantovčaka.




Istovremeno su iz reda iza njega dopirale autoritativne analize predstavnika stranačke baze o tome kako u Vladi ima 50 posto Srba, »da im mater …«. Nakon ovakve stereo torture jasno da je ukupan dojam o skupu u Lisinskom poražavajući. 


   Dok su HDZ-ovci i dragi im gosti iz partnerskih stranaka na ovaj način širili kulturu dijaloga, njihova kandidatkinja za predsjednicu Republike, Kolinda Grabar Kitarović, u Dubrovniku je hvalila Karamarka kao »vrlo tolerantnog čovjeka«.


Je li aludirala na to da šef HDZ-a tolerira verbalne bravure poput Kevine jame ili kuhane nogice? Odgovor ćemo dobiti možda najesen, kad će bivša ministrica vanjskih poslova javnosti valjda ponuditi neki politički sadržaj. 


   No, moguće je da će dva pitanja koja su se nametnula nakon HDZ-ovog sabora, trajno ostati neodgovorena. Kao prvo, gotovo sigurno nikad nećemo doznati vjeruje li Karamarko doista u to što govori ili je naprosto manipulator koji članstvu i biračima HDZ-a isporučuje što žele čuti.     Karamarko sličnu tezu promovira otkad je na čelu stranke, a u utorak ju je uobličio u tvrdnju da ljudi iz aktualne Vlade, konkretnije iz SDP-a, ne vole Hrvatsku. Ako je predsjednik HDZ-a iskren u preuzimanju uloge arbitra nečijeg domoljublja, tog čovjeka zapravo treba žaliti.

Njegov je život noćna mora. Po cijele dane vjerojatno razmišlja samo o tome kako su vlast ugrabili mrzitelji Hrvatske, koji je sada namjerno uništavaju, a da on tu ništa ne može napraviti. Niti neprijatelju ne bi se smjelo poželjeti ono što Karamarko proživljava već dvije godine, u slučaju da vjeruje u svoje priče. Za nadati se je da ipak ne. Zbog njega samog. 


  Druga je zagonetka, na koju također teško da će stići odgovor, što se događa u glavama HDZ-ovaca u trenutcima kad slušaju Karamarka. Predsjednik im je u Lisinskom rekao da prije njega u stranci nije bilo mjesta za Franju Tuđmana.


Da su, dakle, Ivo Sanader i Jadranka Kosor u HDZ-u izbrisali uspomenu na osnivača stranke. Nešto više od 1500 izaslanika izvještajnog sabora, naravno, zna da je to potpuna besmislica. Uvijek se u HDZ-u pozivalo na Tuđmana. Sanader i Jadranka Kosor malo su govora održali, a da ga nisu spomenuli.


Osim toga, svi HDZ-ovci itekako se sjećaju da je upravo Karamarko taj koji je, zajedno sa Stjepanom Mesićem, napustio Tuđmana. I da se u stranku vratio tek u rujnu 2011. Pa što onda misle dok ih Karamarko praktično uvjerava da su i oni sudjelovali u istiskivanju Tuđmana iz HDZ-a? Ili možda prosječan hadezeovac uopće ne misli.


više vijesti