Ivo Josipović bio je prije pola godine predsjednik Republike. Danas to više nije jer ga je na izborima pobijedila Kolinda Grabar-Kitarović, ali vrlo tijesnim rezultatom. Josipović je dobio milijun glasova, što je iznimna biračka podrška.

On je, dakle, još nedavno bio neosporno snažan političar. Sada se, međutim, Josipović grčevito bori za opstanak na političkoj sceni i u tu svrhu nastoji okupiti u koaliciju što više malih stranaka koje bi mu u tome pomogle. Jasno je stoga da formirajući Naprijed Hrvatska! Josipović nije krenuo od milijun nego praktično od nule. Morat će se oznojiti za svaki glas, skoro ništa mu nije ostalo u zalihi od predsjedničkih izbora.

Znači da je na dan drugog izbornog kruga milijun birača smatralo Josipovića dobrim ili u najmanju ruku nelošim predsjednikom, ali da ga, sugeriraju to sve zadnje ankete, malo njih želi u operativnoj politici. Zato mu je nužna što šira predizborna koalicija i Josipović nije u poziciji da bude probirljiv. U normalnim okolnostima Radimir Čačić teško da bi bio njegov izbor. Riječ je o povratniku iz zatvora, u koji je dospio prouzročivši prometnu nesreću sa smrtnim posljedicama. Političari koji počine tako nešto u pravilu odlaze iz politike. Povrh toga, Čačića zanima isključivo sudjelovanje u vlasti, pri čemu ne pravi razliku između ljevice i desnice. Njemu odgovaraju baš svi koji će mu ponuditi da još jednom obnaša ministarsku dužnost i priča narodu o fenomenalnim projektima što ih priprema. Josipović dosad nije pokazivao da mu je svejedno s kim će u politici surađivati. No, sila Boga ne moli. »Uspješna Hrvatska«, kako su Josipović i Čačić nazvali svoju koaliciju, bit će moguća i s predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom. Josipović je jučer bio eksplicitan, ističući da on i nekadašnji prvi potpredsjednik Vlade neće nikome ni pomagati niti odmagati. Vladko Maček rekao bi: »Lajbek je otkopčan«. Što će biti dalje, ovisit će o izbornim rezultatima.

A Josipović ima i dugoročan cilj, s Naprijed Hrvatska! zamijeniti SDP u statusu najjače lijeve i centrističke stranke, glavnog konkurenta HDZ-u. Iz tog je razloga počeo »grickati« SDP-ovo članstvo. U zagrebačkom Trnju uzeo im je, pohvalio se u ponedjeljak, 35 ljudi. Kad stranka motivira članove druge stranke da joj se pridruže, to je znak da je doživljava političkim protivnikom.

Koliko god to Josipović negirao, nesumnjivo je da on Zorana Milanovića danas tretira kao političkog protivnika. Možda i procjenjuju da bi urušavanjem SDP-a Milanović bio natjeran povući se, što bi Josipoviću otvorilo vrata te stranke, pa bi Naprijed Hrvatska! u tom slučaju postala suvišna. Bi li onda nepravedno prema Josipoviću bilo zaključiti da bivši predsjednik zapravo priželjkuje izbornu pobjedu Karamarka, što bi bitno pogoršalo Milanovićevu poziciju u SDP-u i općenito oslabilo socijaldemokratsku stranku?  Vjerojatno ipak bi. Ali, sigurno je da ovakav razvoj događaja ne bi posebno ražalostio Josipovića. Nije on nakon izgubljenih izbora odlučio ostati u politici da bi se zadovoljio sporednom ulogom. No, trenutačno je Josipoviću najvažnije održati glavu iznad vode, stvoriti koaliciju, kad već samo s Naprijed Hrvatska! to nipošto ne može, koja će osvojiti makar pet do deset saborskih mandata. Učlanjivanje SDP-ovih prebjega je tu dobrodošao bonus.