Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović najavljivala je u predizbornoj kampanji da će otići s Pantovčaka i, kad bismo bili cinični, mogli bismo konstatirati da ona sada ispunjava to obećanje. Doduše, predsjednica ne namjerava trajno napustiti svoje sjedište, nego će ga, izvijestila je u subotu, seliti po Hrvatskoj. Ljetos će desetak dana boraviti u Splitu, pa onda Istra, Gorski kotar, Hrvatsko zagorje, Slavonija… To neće smanjiti troškove Ureda predsjednice, u što se također klela u kampanji, ali Kolinda Grabar-Kitarović po ovom originalnom političko-turističkom aranžmanu nesumnjivo odudara od Ive Josipovića, koji jest puno putovao po Hrvatskoj, međutim Pantovčak mu je bio stalna baza.

No, nedovoljno je to da bi se moglo ustvrditi da njezin dosadašnji mandat predstavlja radikalan odmak u odnosu na prethodnog predsjednika, a čemu su se nadale pristalice Kolinde Grabar-Kitarović. Upravo suprotno, može se govoriti o kontinuitetu sadašnje predsjednice i Josipovića, iako se ona, to joj se mora priznati, ispočetka jako trudila poslati poruku da je njezinim izborom u Hrvatskoj nastupilo novo političko doba. Ali, Kolinda Grabar-Kitarović je nakon nekoliko mjeseci odustala od svojih ambicioznih planova i naprosto je u istom tonu nastavila tamo gdje je stao Josipović.

U pitanju su još samo nijanse po kojima ih je moguće razlikovati. Ona je iz Ureda predsjednice izbacila Titovu bistu, što Josipović nikad ne bi napravio, ali bila je to, ubrzo se ispostavilo, tek gesta Kolinde Grabar-Kitarović bez naročitog sadržaja. Prošlog je tjedna u Izraelu predsjednica s takvom strašću isticala važnost hrvatskog antifašističkog pokreta u Drugom svjetskom ratu da bi joj Josipović, da je bio tamo, sigurno iskreno zapljeskao. Osim toga, Kolinda Grabar-Kitarović je u povodu Titovog rođendana htjela u Kumrovcu posjetiti izložbu maršalovih darova što ih je prebacila u tamošnji muzej. Nije to uspjela samo zbog nevremena u koje je upala na povratku iz Like. S Titom je, dakle, predsjednica u fazi miroljubive koegzistencije.

I s »regionom« se pomirila, makar i dalje zna povremeno, valjda reda radi, podviknuti da se u Josipovićevom mandatu »u Beograd išlo pjevati i plesati«. Uvjerljivo najviše aktivnosti Kolinde Grabar-Kitarović usmjereno je prema državama bivše Jugoslavije. Stoga ne iznenađuje da prvo priznanje nije dobila, recimo, u Njemačkoj nego nedavno u BiH, gdje su je čak prozvali kraljicom Balkana. Kakva ironija, bježeći iz »regiona« dogurala je do titule neformalne kraljice Balkana. S nečim takvim ni Josipović se ne može pohvaliti.

Sustavni napadi Kolinde Grabar-Kitarović na Vladu stvar su prošlosti. Sada predsjednica sasvim solidno surađuje s premijerom Zoranom Milanovićem, uz sporadične kritike postupaka Vlade ili izostanka mjera koje je, smatra ona, trebalo poduzeti. Gotovo na dlaku se jednako pet godina ponašao i Josipović. Što je i prirodno, jer dužnost predsjednika, drugorazredne političke figure, nije da lupa šakom po stolu i traži od Vlade da mu podnosi izvještaje o učinjenom. To je, nasreću, Kolinda Grabar-Kitarović brzo shvatila. Pritom je faktično prevarila svoje birače, koji su od nje očekivali da će se svakodnevno obračunavati s neprijateljima Hrvatske iz Banskih dvora i pozivati na nemilosrdnu borbu s povampirenim komunizmom. No, oni je unatoč tome vole istim intenzitetom. I za njih je Kolinda Grabar-Kitarović kraljica, samo ne Balkana nego Hrvatske.