Vlado Gotovac svojedobno je rezignirano govorio da su Hrvati politički zapušten narod i, naravno, bio je potpuno u pravu. Ali, s obzirom na to da smo se zadnjih petnaestak godina ipak malo kultivirali, za očekivati je da ćemo negdje sredinom ovog stoljeća biti još više građanski potkovaniji, te time i trezveniji i kritičniji prema samima sebi.

I tada će se neki Hrvati, recimo znanstvenici i novinari baviti političkom poviješću naše nacije, a jedna od većih poslastica bit će im aktualna rasprava o oružanom mimohodu u povodu 20. obljetnice »Oluje«.

Nekog će neostrašćenog, pristojnog tridesetogodišnjaka zaintrigirati ova tema, potrudit će se na internetu iskopati što je više moguće o njoj, ali i dalje mu neće biti jasno oko čega su se to tako žustro sporili njegovi sunarodnjaci u sezoni proljeće-ljeto 2015. Neće mu stoga preostati drugo nego potražiti pomoć od još živog svjedoka.

I što ako slučajno nabasa na umirovljenog susjeda koji ovih dana s društvom na terasi kafića, uz novine, komentira antihrvatski pokušaj projugoslavenske Vlade da velikom vojnom paradom u Zagrebu obilježi godišnjicu te slavne oslobodilačke akcije?

   Nakon stotina pročitanih tekstova, taj Hrvat iz budućnosti imat će brojna pitanja za svojeg sugovornika. Zašto je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović prvo tvrdila da je mimohod njezina ideja, a potom ga htjela zabraniti?

Zašto su domoljubi takav mimohod u »glavnom gradu svih Hrvata« proglasili opasnom protudržavnom rabotom? Što je predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, poznatog po inzistiranju da se mora voljeti Hrvatsku i preferiranju ispraznih patriotskih gesta, motiviralo da objašnjava da je mimohod preskup i nepotreban?

Kako je moguće da se ministar obrane Ante Kotromanović, čovjek s besprijekornim ratnim pedigreom i zapovjednik u »Oluji«, odjednom našao na udaru domoljubne desnice? Kakav je to analitičar bio Davor Gjenero, koji je Kotromanovića nazvao »Milanovićevim suseljaninom«, je li on uvijek bio urbani rasist?

Koji je bio smisao tvrdnji da isključivo predsjednica Republike smije donijeti odluku o uporabi Oružanih snaga, iako predsjednici prije nje, Stjepan Mesić i Ivo Josipović, u 15 godina nisu donijeli niti jednu odluku te vrste?

Zašto predsjednica nije imala nikakve primjedbe na činjenicu da je Kotromanović odlučio o postrojavanju vojske i borbene tehnike u povodu obilježavanje »Bljeska«? Taj Kotromanović je u svibnju 2014. donio odluku o slanju 250 pripadnika HV-a na poplavljena područja, kako to da se nitko nije bunio, iako su ti ljudi tamo mogli i stradati, dok je parada u pravilu bezopasna, slavljenička manifestacija?

  Ijoš će niz sličnih, posve logičnih pitanja 2050. imati politički manje zapušten Hrvat. Nažalost, ako naleti na susjeda koji trenutačno stavove formira temeljem onog što govore predsjednica Republike, Karamarko, Đuro Glogoški, Davor Domazet Lošo i tekstova na domoljubnim internetskim portalima, nikakve suvisle odgovore neće dobiti. Z

ato će biti jako razočaran. »Bože, kakvi su Hrvati nekad bili«, uzdahnut će. To će njegovo čuđenje biti znak da je nacija u međuvremenu ipak još malo napredovala.