Kad obnašatelji vlasti donose odluku da će izbori biti u terminu ranijem od onog koji se uvriježio, moraju imati spremno jako dobro objašnjenje. Građanima treba biti kristalno jasno zašto ih se na birališta poziva nekoliko mjeseci, ili čak dvije godine prije nego što su to očekivali, a još je važnije uvjeriti ih da drukčije nikako nije moglo. U suprotnom će se inicijator izbora naći u velikim problemima, koji bi već u startu mogli odrediti njihove rezultate.

   Trenutačno se, primjerice, nagađa da premijer Zoran Milanović neće mandat odraditi do kraja, nego će od predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović zatražiti da parlamentarne izbore raspiše i prije ljeta. Iako se ustalilo da se oni održavaju krajem izborne godine. Kako bi Milanović argumentirao takvu svoju odluku na način da stekne naklonost javnosti, a ne da još umanji izborne šanse? Vrlo je to nezahvalna zadaća. No, dok premijer dosad zapravo nije dao ni naslutiti da su izbori u svibnju ili lipnju realna opcija, Milan Bandić u više je recentnih intervjua praktično objavio da će do 2. lipnja podnijeti ostavku, kako bi se već nakon isteka polovice mandata išlo na prijevremene izbore za zagrebačkog gradonačelnika. Ali, nije pružio uvjerljiv razlog.

   Štoviše, iznio je krupnu laž. Gostujući ovaj tjedan na HTV-u, Bandić je ustvrdio da će do spomenutog datuma sigurno nešto poduzeti, jer bi inače zamjenica gradonačelnika Sandra Švaljek »zakonski preuzela automatski vođenje grada iduće dvije godine«, a on, zato što mu je sud zabranio obnašanje te dužnosti, ne želi skrštenih ruku primati plaću. Nema zakonske odredbe prema kojoj bi Sandra Švaljek 2. lipnja bila promovirana u gradonačelnicu. Bandić jednostavno manipulira biračima. U svakom trenutku četverogodišnjeg mandata on se, ako mu sud ukine zabranu, može vratiti na posao gradonačelnika. Osim toga, ako je Sandra Švaljek razočarala Bandića i smatra je nesposobnom za upravljanje Zagrebom, dovoljno je da tu ulogu povjeri Vesni Kusin, svojoj drugoj zamjenici, a ne da se proračunski novac nepotrebno troši na prijevremene izbore.

   Dakle, famozni 2. lipanj ne predstavlja za Bandića nikakvu prijelomnicu, ništa se tog dana ne mijenja u pravnom statusu ni njega ni Sandre Švaljek. Jedina bi nova činjenica bila da u slučaju podnošenja ostavke nakon 2. lipnja izbori više ne bi bili mogući, jedna od zamjenica postala bi gradonačelnica. Ova Bandićeva laž pokazuje koliko mu je teško pronaći uvjerljivo, pogotovo istinito, objašnjenje za izbore.

   Lako je zaključiti da Bandić krije svoje prave motive. A to onda otvara prostor za brojne spekulacije zašto mu je toliko silno stalo da hitno makne Sandru Švaljek i Vesnu Kusin, premda ih je osobno odabrao za zamjenice. Ako su zaista potpuno nesposobne, to ide Bandiću na dušu. Kako da mu vjerujemo da će ovaj put uzeti kvalitetnije suradnike? Ili je, pak, riječ o tome da je Bandić, koji je predmet kaznenih istraga pa već i optužnica, izgubio povjerenje u njih dvije, posebno u Sandru Švaljek, zato što ne pristaju izvršavati njegove naloge? Sve su to izuzetno ozbiljna pitanja na koja bi Bandić morao ponuditi krajnje suvisle odgovore kako bi opravdao prijevremene izbore. U slučaju da oni izostanu, ti bi izbori mogli Bandića skupo koštati, okončati mu političku karijeru. S izborima se nije za šaliti.